Autor: Sisačka biskupija/CroExpress
Misno slavlje u spomen na 442. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko te slavne pogibije branitelja ove utvrde 13. siječnja 1578. godine, održano je u nedjelju u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom. Misu u sklopu jubilarnog 11. hodočasničkog spomen-pohoda predvodio je vrhbosanski pomoćni biskup u miru Pero Sudar u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, generalnim vikarom biskupije Markom Cvitkušićem, rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Anđelkom Košćakom, domaćim župnikom Stjepanom Filipcem i Antom Rotimom, a služili su đakoni Vjekoslav Uvalić i Tomislav Vojvodić.
Uz više stotina hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske slavlju su nazočili i predstavnici županijske i lokalne vlasti, članovi Hrvatskog generalskog zbora te predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata.
Na početku sve okupljene je pozdravio biskup Košić. Zahvalivši svima na dolasku, a posebno biskupu Sudaru, biskup je podsjetio kako se ovdje prisjećamo samozatajnih, ali slavnih ljudi, koji su dali živote za domovinu i vjeru.
“Molimo se danas ovdje za sve poginule, da bismo i sami njihovom žrtvom bili nadahnuti kako bismo mogli svjedočili ljubav prema domovini i kada dobivamo i kada gubimo”, rekao je.
U homiliji biskup Sudar je istaknuo kako ovaj događaj i ovo mjesto sami od sebe postavljaju nam pitanje što je čovjek, odakle dolazi i koji mu je smisao te koji ga ideali trebaju voditi kroz život.
“To je zapravo pitanje koje čovjeka muči od kada mu je u glavi ‘zasvijetlila svjetiljka’ razuma i kroz cijelu povijest on je tražio odgovor na to, ali ga na žalost nije našao. Čini se kao da nismo otišli dalje od onog mitskog grčkog odgovora: čovjek se u mraku i šumi, pun tjeskobe, pita tko je on, gdje i kako ide, a neko božanstvo mu odgovara kako on ne dolazi ni od kamo, ne ide nikuda i stoji jedan korak od groba. Od tog tadašnjeg odgovora do danas sva ljudska umovanja, sva filozofija, na žalost nisu našli i ne mogu naći boljeg odgovora. To znači da je čovjek doista tajnovito biće. Toliko toga smo uspjeli i možemo, a zapravo o sebi tako malo ako i ništa ne znamo. Cijeli život živimo i preživjet ćemo ga, a da će nam ta temeljna pitanja ostati neodgovorena. To bi se doista moglo smatrati kao jako tragično, toliko znanje imamo, a ono temeljno ostaje nam tajno. Zašto je tako? Zato što je čovjek doista u sebi tajna i njegove temeljne odgovore zna samo onaj tko ga je stvorio. Baš zato današnji blagdan Krštenja Isusova koji je vrhunac, ali i završetak božićnog vremena, zapravo nam donosi Božji odgovor na to tko je Bog, a u tom odgovoru onda nalazimo odgovor i tko je čovjek”, rekao je biskup te dodao kako je Nebo u krštenju Gospodinovom i njegovom dolasku sklopilo neraskidivi savez sa zemljom, savez između Boga i čovjeka.
Datum objave: 13.01.2020.
