Autor: Zoran Stupar
‘Došli su jučer i rekli nam da za dva sata moramo pokupiti stvari i spremiti se, da će nas bus odvesti u Kutinu. Prije toga su nam rekli da će pregraditi jedan dio zgrade, nisu spominjali seljenje. Većina je poslušala jer se boje da će im odbiti azil. Ja sam ovdje već tri godine, ovo je moj dom. Hrvatska je moj dom. Svi mi želimo ostati u Hrvatskoj, a oni (ilegalni imigranti koji su ušli u Hrvatsku jučer i danas, op.a.) su u tranzitu, jel’ tako? Prijavit će se neki sigurno i za azil. A što onda? Kud ćemo onda?’, žali nam se Jamajčanin Rory. On živi u dugavskom azilu, u Hotelu Porin, posljednjih tri godine. Azil mu je već triput odbijen. Izuzetno je elokventan, na glavi nosi ‘šiltericu’ s hrvatskim grbom i natpisom Hrvatska.
Rory s Jamajke kaže kako prosvjeduje jer zna da je u pravu (foto: Zoran Stupar)
Prstom mi pokazuje mladog Ukrajinca. ‘On je vrhunski tattoo majstor, želio bi u Hrvatskoj pokrenuti svoj posao.’ Zatim mladog Nigerijca. ‘On je trener borilačkih vještina. I on sanja o pokretanju nekakvog posla. Mi želimo biti produktivni članovi društva, nismo ovdje došli ovisiti o nikome.’ Oni su među desetak ljudi koji su u srijedu uvečer odbili poslušati naredbe da se hitno sele u Kutinu. Noć su proveli na travnjaku preko puta Hotela Porin. Među njima je najviše Alžiraca.
‘Alžirci se drže zajedno. Što kažu, to i učine. Nigerijci su rekli da će ostati prosvjedovati, a kad je stigao autobus, prvi su ušli u njega. Da ima još koji Jamajčanin, sigurno bi ostao sa mnom. Nama je urođeno da se borimo protiv sustava’, kaže Rory.
‘Vi ste novinar? Evo me odmah’
Vi ste iz novina? Okej, pripremite kameru’, autoritativno mi naređuje Hamza Bahtir, kršćanin iz Egipta, koji je jedno vrijeme živio u Kanadi. Na napomenu da kamera nije moja nego televizijskog reportera koji je otišao negdje, okreće se japanskom novinaru kraj mene koji je došao iz Berlina kako bi izvijestio o migrantskoj krizi u Hrvatskoj. ‘Vi ste novinar? Otkud? Dobro, evo me odmah, idem po svoje radove’, kaže Hamza i vraća se sa gomilom slika kojima je autor i iskaznicom Sveučilišta u Torontu. Tvrdi – ondje je bio profesor. Iako mu je engleski izuzetno loš, pokušava nam objasniti da su hrvatske vlasti jučer donijele pogrešnu odluku kada su ih ‘izbacile’ iz Porina.
Hamza Bahtir pokazuje svoju iskaznicu Sveučilišta u Torontu (foto: Zoran Stupar)
U trenucima dok razgovaramo, ostali prosvjednici dižu tri šatora, očito namjeravajući ondje ostati dulje vremena. Ubrzo dolaze policajac i jedan službenik azila, govoreći im da je ovo privatno zemljište i da će se morati maknuti. Gdje? Nitko ne zna. Kako se kaže, prošla baba s kolačima. Odnosno, otišao autobus za Kutinu.
Alžirac Jemal ovdje je prespavao noć (foto: Zoran Stupar)
Hrvatska je, očito, migrantsku krizu dočekala nepripremljena. Nakon što je Mađarska zatvorila granice, bilo je jasno da će se val preliti preko naših granica. Je li ljudski da se tražiteljima azila, koji u Zagrebu žive i po nekoliko godina, a neki od njih ovdje imaju i prijatelje i djevojke, kaže da imaju dva sata da se spakiraju i sele u Kutinu? Naivno kažem Roryu da pretpostavljam da bi otišli mirno da im je rečeno barem dan prije. Gleda me pomalo u čudu, sa smiješkom.
‘Ne bi! Ovo je naš dom. I sad bi ga trebali napustiti zbog onih koji Hrvatsku koriste samo kao tranzit?’
Datum objave: 17.09.2015.
