Autor: Zoran Stupar
– Prošle godine krajem lipnja sam diplomirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Ironije radi, četiri dana nakon što smo ušli u EU, tu velebnu uniju gdje je sve bolje i sunce sija jače, otišla sam za Ameriku – priča nam 26-godišnja Zagrepčanka Anamari.
Njoj je ovaj odlazak bio treći put da se uputila preko ‘velike bare’ raditi preko ljeta. Jednu godinu je provela u Bostonu, drugu u New Yorku, treće na malom otoku na jezeru Eire u Ohiu. Taj joj je otok ostao u sjajnom pamćenju.
– Ni Amerikanci ni moj ambasador nije znao gdje je točno. Ali moja prijateljica je provela tamo jedno ljeto, nahvalila ga i preporučila me šefu za posao u restoranu. Svi koji pohađaju Work and travel program znaju koliko se treba namučiti da bi dobili posao preko Interneta, a meni je pala sjekira u med. Šalu na stranu, nikad u životu nisam toliko radila. Mjesec i pol sam radila deset sati dnevno, svaki dan, prije nego sam dobila slobodno jutro ili popodne. Ali bilo je super. Iako, bilo mi se užasno teško buditi, bila sam toliko umorna da bi bilo bolje da nisam ni išla spavati. No, šefovi su bili super i naučili me puno toga. Tamo je počela moja velebna karijera bartendera, a kasnije i stepenica više – mixology experta – kroz šalu nam priča Anamari.
‘Naći stan, naći posao…Jao’
Nakon ljeta provedenog tamo, vratila se u New York s dvije Hrvatice.
– Naći stan, naći posao, jao… Visiš na craigslisti po cijele dane. Hvala Bogu, jedna od cimerica je bila stručnjak u traženu stana, a ja stručnjak u traženju posla. Lijepo smo podijelile posao.
A čime se trenutno bavi?
– Radim, radim… Nekako se zalomi pa svaka tri mjeseca mijenjam posao jer ne mogu podnijeti nekompetentne šefove ili ekipu koja nema pojma što radi. Cijeli svijet je isti. Misliš da si dobio posao u restoranu, da će sve biti super, da ćeš raditi svoj posao i da će te netko nadgledati. Ali ne! Dođe do toga da ti moraš nadgledati druge. No, ne žalim se, rođena sam da šefujem! Trenutno radim u novootvorenom restoranu Beautique, odmah do hotela Plaza na Petoj aveniji. Radim kao mixologist, što je otmjeno ime za bartendera koji zna napraviti piće više od mojita. Imamo jak PR. U NY Timesu je izašao članak o nama naziva „NYC’s newest millionare play pen“. Za kojih dva tjedna očekujemo boom jer se bogataši vraćaju iz Hamptonsa ili kuća u New Jerseyu. Čak sam radila i na jednom privatnom eventu u kući u New Jerseyu. Kad me vozač pokupio na stanici i doveo do kuće prvo kad sam ušla rekla sam mu: „OK, I gotta wipe my feet“. Grohotom se nasmijao. Taj vozač je doktor iz Ekvadora koji četiri godine radi za vlasnika te kuće kao vozač. Ne priča engleski baš sjajno, ali izvukla sam svoj španjolski iz meksičkih telenovela 90-ih i sporazumjeli smo se jako dobro. Malo i rukama i nogama.
‘Bila je ovo najteža godina u mom životu’
Anamari kaže kako je trenutno u ‘problematičnoj vezi’ sa New Yorkom.
– NYC i ja se malo svađamo, malo plačemo u taksijima, ali hej! Svaka kvalitetna veza mora proći preko trnja i kamenja. Nije lako. Dapače, ovo je bila najteža godina u mom životu. No, tu je iduća godina i ona iza nje. Amerika mi pruža mogućnosti. Želim sve, apsolutno sve. Ako mi pukne da odem negdje, da mogu. Primjerice, za Dan nezavisnosti 4. srpnja tri dana zaredom sam bila slobodna pa sam se u minuti odlučila kupiti kartu i pridružiti prijateljici na putu za Miami. Super smo ‘kliknule’, što nije slučaj sa svakim ovdje, dapače. Bilo je jako dobro nakratko se maknuti iz NYC-a. Volim biti tu, ali, brate, nekad mi treba i pauza od njega. Nekad je prezahtjevan. Pogotovo na dane kad se netko odluči baciti pod tračnice pa si u vlaku sat vremena dulje i boriš se sa sobom da ne poludiš od klaustrofobije. To je pravo jačanje karaktera. Postala sam snažna osoba koja ne trpi s*anja i znam tko sam. 
Kaže da će se vratiti u Hrvatsku. Ali ne još.
– Moram prvo ići živjeti s Amišima u Pennsylvaniu. Strašno me oni zanimaju, žive skromno i žive ono izvorno. Ostajem tu dok mi ne pukne film i svidi mi se nešto drugo.
Što je naučila iz svog iskustva u Americi?
– Cijelo iskustvo me naučilo cijeniti naše ljude kao radnike. Hrvati, Bosanci, Srbi, Crnogorci, svi mi koji smo se odlučili na nešto drugačije, nešto što nam odgovara. Da me se krivo ne shvati, svatko treba raditi što njega usrećuje, bilo to u Crikvenici ili LA-u. Radi što želiš, ne šteti nikome, ne kradi od prijatelja (to ide mojoj bivšoj cimerici!).
Što bi poručila za kraj?
– Nije lako, nije nimalo lako. Fali mi obitelj, prekrasna nećakinja koja ima takve ‘provale’ svaki put kad se Skype-amo da si moram nešto popiti da se ne raspadnem. Ali dobro, doći će ona teti u Ameriku. Došla sam tu s ciljem da se probijem u modi. Događa se i to. Portfolio je skoro gotov. Cilj mi je upoznati Annu Wintour do kraja godine. Barem živim u gradu u kojem to mogu. Sve se može kad se hoće. Novac ne može biti izgovor: ‘Nemam i ne mogu’. Možeš!
Datum objave: 20.08.2014.
