Autor: CroExpress/varazdinski.rtl.hr
Karolina Martan (25) posljednje dvije godine živi u glavnom gradu Danske, Kopenhagenu. Prilika za odlazak ukazala se kad se javila na oglas za čuvanje djece, ispričala je za Varaždinski.hr.
– U početku je sve bilo drugačije od onog na što sam bila naviknuta. Počnimo od toga kako je ovdje bicikl glavno prijevozno sredstvo. U prometu, između ostalog, sudjeluju i romobili, monocikli, ležeći bicikli, turisti na Segwayima. Oh, i bicikli na 3 kotača, sa ogromnim košarama gdje se prevozi sve, od djece i odraslih, do građevinskog materijala!
Ova mlada djevojka čim je stigla u Kopenhagen upisala je školu danskog jezika.
– Nastava je, kao i za ostale učenike i studente, besplatna. Nikad se prije nisam susrela s danskim, no ovdje baš svi pričaju engleski. Tako sam ispočetka sa svima komunicirala na engleskom, a moram priznati još i sad kad sam u žurbi, brzo ispričam na engleskom, iako bih mogla i na danskom. Danski je mješavina engleskog i njemačkog, uz neke razlike – kazala je i dodala kako se trenutno priprema za završni ispit koji je na nacionalnoj razini te je jedan od uvjeta za dobivanje državljanstva.
Kaže kako se lako naviknuti na životni standard u Danskoj.
– Školstvo i zdravstvo su besplatni, točnije, financiraju se iz poreza koji su visoki – čak i do 60 posto bruto plaće! Zvuči strašno, no ovdje su plaće dovoljno visoke tako da, i kad se odbije taj porez, ostane ti i više nego dovoljno.
– Danske tvrtke su san svakog radnika. Puno radno vrijeme iznosi 37 sati tjedno, a gotovo je nezamislivo da posao nosiš kući ili da ostaješ duže na poslu. Osim toga, nitko se ne boji za svoju plaću jer o tome se brinu sindikati koji efikasno štite prava radnika.
Nekretnine u Danskoj su jako skupe, pogotovo u Kopenhagenu, ali to nije jedini problem.
– Ovdje je ponuda nekretnina daleko manja od potražnje, pa tako da bi uopće kupio ili unajmio nešto, najprije moraš biti na listi čekanja. Prosječna cijena unajmljivanja jedne sobe u zajedničkom kućanstvu iznosi 4.000 do 5.000 kuna, a za jednosoban stan mnogi parovi plaćaju i više od 10.000 kuna – priča.
– Moja stambena situacija je nešto bolja, s obzirom da mi dečko studira, pa imamo pravo na studentski smještaj. No ovo nema nikakve veze s onim što se naziva studentskim smještajem u Hrvatskoj. Naime, ‘studentski’ ovdje samo naznačava da nitko osim studenata (i njihovih partnera) nema pravo najma koji je, u tom slučaju, nešto jeftiniji od standardnog. Imali smo sreće pa smo unajmili kuću od 50 metara kvadratnih, s velikom kuhinjom, dnevnom sobom, spavaćom sobom, kupaonom, hodnikom i velikim dvorištem. Naravno, taj luksuz za prihvatljivu cijenu opravdava i činjenica da ne živimo u centru, već na periferiji grada, što nam i ne predstavlja neki problem.
Priznaje kako je teško kad si sam daleko od svih, no to te nauči da cijeniš ljude u svojoj blizini.
– Naravno da mi nedostaju dragi prijatelji iz Hrvatske i obitelj, ali čovjek se navikne. Srećom, današnja tehnologija nam omogućuje da se i vidimo i čujemo kad god poželimo.
Datum objave: 21.04.2017.
