Autor: CroExpress
Članak je u cijelosti prenesen s bloga ‘mudrilica’.
Za one koji ne znaju, kod mene vani je -5. Prije dva dana je bilo -14 i pao je snijeg. Od proljeća ni p. Ja se žalim na vrijeme svakih par dana, a zasigurno bih i češće da Dečku nisam dosadila sa slikama proljeća koje moji prekooceanski europski prijatelji dijele na fejsbuku i instagramu.
Što je najbolje, kao mala sam voljela seriju Život na sjeveru i htjela sam otići na Aljasku i živjeti gdje je hladno. Hladno je super jer možeš obući puno odjeće pa ti je toplo – tako sam si ja mislila. I nema veze što nema puno sunca jer su u seriji u jednoj epizodi svi nosili lampe na glavama budući da im je falilo vitamina D.
Kod mene barem zimi ima sunca, ali ono baš i ne dopire do moje kože jer u svim tim kapama i šalovima i sunčanim naočalama, meni jedino obrazi služe kao receptori sunčevih zraka. I svi doktori ti govore da piješ vitamin D i da ćeš biti bolje. Što god ti je. Nesanica, glavobolja, melankolija, neposlušni miševi, zagorena juha. Vitamin D spašava sve!
Vraćajući se jučer s posla, okružena snježnom čarolijom kad je sve bijelo i okupano suncem dok te po licu šiba hladni vjetar, a ti imaš flashback filma Everest, mislila sam kako nema ama baš niti jedna dobra stvar u dugoj zimi. Već su mi dosadile i čizme i zimska jakna. Želim hodati u novim tenisicama koje su narančaste i roze i vrište lijepo vrijeme i aktivnosti pod suncem.
I onda sam se sjetila tate kojem je sutra rođendan. U travnju kad se sve lagano zeleni. Kad možeš okrenuti i roštilj. Osvrnula sam se oko sebe i vidjela što mogu napraviti a nikako ne bih mogla da nisam okružena snijegom. Jednu (i jedinu za sad meni poznatu) prednost duge zime:
Napisati tati čestitku na snijegu!!
Ako netko zna još koju prednost, molim da je podijeli sa mnom jer prema vremenskoj prognozi, ništa od proljeća još par tjedana.
Datum objave: 12.04.2016.
