Autor: Hina/CroExpress
Brojni katolici i ove će godine 15. kolovoza hodočastiti u Marijanska svetišta kako bi obilježili svetkovinu Velike Gospe, Uznesenja Blažene Djevice Marije, o čijem značaju i ukorijenjenosti u hrvatsku narodnu tradiciju govori što je taj dan u Hrvatskoj proglašen i državnim blagdanom.
Nauk o Marijinu uznesenju na nebo dogmom je proglasio papa Pio XII. 1. studenog 1950. Tome je prethodila duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. Blagdan se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi, a uz molitve i euharistijska slavlja priređuju se procesije i festivali.
Marijanska svetišta, posvećena Blaženoj Djevici, dio su kulture i prakse nekih kršćanskih crkava, uglavnom Rimokatoličke. Svetišta posvećena Gospi obično obilježavaju ukazanje ili čudo, dok su neka nastala zbog jake marijanske pobožnosti kroz povijest nekog kraja. Takva mjesta često su odredišta hodočašća.
Broj hodočasnika koji ih posjećuju vrlo je velik pa primjerice kroz Lourdes, mjesto s oko 15.000 stanovnika, godišnje prođe i pet milijuna hodočasnika. Zanimljivo je i da u Francuskoj jedino Pariz ima više hotelskih soba od Lourdesa. Više od milijun hodočasnika posjećuje i svetište Crne Madone u Kapeli milosti u Altöttingu u Njemačkoj.
Marija Bistrica – središnje hrvatsko marijansko svetište
‘Svetište Majke Božje Bistričke mjesto je dolazaka hodočasnika 365 dana u godini, vrhunac se u svetištu događa na sam blagdan Velike Gospe, a što uključuje i predvečerje blagdana kada se tu slijeva najveći broj hodočasnika’, ističe rektor svetišta Majke Božje Bistričke Zlatko Koren.
Svetište godišnje po njegovim riječima posjeti do milijun vjernika iz cijeloga svijeta. Uz hrvatske hodočasnike, najbrojniji su oni iz Slovenije, posebno ako su porijeklom iz Hrvatske, nadalje tu su i Poljaci te hodočasnici iz drugih zemalja, najviše iz sredina gdje živi hrvatska dijaspora. ‘Hrvati u dijaspori najbolji ambasadori za dolazak njihovih sunarodnjaka u Hrvatsku pa tako i u naša svetišta’, kaže Koren.
Uvjeren je da Marija Bistrica godišnje ima najveći broj hodočasnika u Hrvatskoj, a svoje uvjerene temelji na njegovu zemljopisnom položaju i dobroj cestovnoj povezanosti s drugim županijama, ali i sa Slovenijom i Mađarskom.
Osim blagdana Velike Gospe, udarni termini dolazaka hodočasnika su rujan, listopad i studeni, priča Koren, dodajući da se broj hodočasnika u svetište za Veliku Gospu počeo povećavati nakon osamostaljenja Hrvatske, tim više što je 15. kolovoza od tada neradni dan.
U povijesti svetišta zapisano je da hodočašća u Mariju Bistricu počinju 1684. Godine 1715. postaje nacionalno svetište, kada Hrvatski sabor podiže veliki zavjetni oltar, čime je odobrio pobožnost hrvatskog naroda prema Majci Božjoj Bistričkoj.
Prvo najveće slavlje priređeno je na Veliku Gospu 1971. kada je tu održan XIII. međunarodni marijanski kongres, a biskupi su tada svetište proglasili Hrvatskim nacionalnim svetištem. No, najvećim datumom u povijesti svetišta Koren izdvaja 3. listopada 1998. kada je tadašnji papa, a danas katolički svetac Ivan Pavao II., blaženim proglasio kardinala Alojzija Stepinca (1898.-1960.).
Ostala veća marijanska svetišta u Hrvatskoj i značajnija u svijetu
Uz Mariju Bistricu, kao veća svetišta u Hrvatskoj Koren izdvaja ona u Sinju, na Trsatu, u Aljmašu te u Voćinu. Opisujući svetište Majke Božje u Sinju (Gospe Sinjske), Koren kaže kako je ono hodočasnicima zanimljivo budući ‘da povezuje jug s unutrašnjošću, a i s pogledom je na susjednu BiH’.
Svetište na Trsatu smješteno kraj Učke blizu je Istre i okuplja prvenstveno hodočasnike iz tog dijela zemlje, dok je ono u Aljmašu pak na istočnim granicama Hrvatske i nalazi se na rijekama opjevanim u hrvatskoj himni, opisuje Koren.
Za svetište u Voćinu kaže da je smješteno na području koje je tri puta kroz povijest stradavalo i to za vrijeme turskih osvajanja, Drugog svjetskog rata kao i za Domovinskog rata. Nakon posljednjeg razaranja, to je svetište obnovljeno na tragu povijesnog izdanja i danas ‘stoji kao prkos u kojemu će dobro uvijek pobijediti zlo’.
Poznatija marijanska svetišta u Hrvatskoj su i Dragotin, Gorica, Ilača, Krasno, Molve, Prizidnica, Pag (Gospe od Staroga grada), Pećno, Pleternica (Gospe od suza), Pojišan (Split), Remete, Slavonski Kobaš – Svetište Majke Božje Kloštarske, Solin, Zadar (Arbanasi), Trški Vrh, Vepric, Vrpolje (Šibenik), Zečevo i dr.
Poznatija svetišta Majke Božje (MB) u svijetu uz Lourdes i Altötting su i svetišta u portugalskoj Fatimi, u Međugorju i Orlovu (BiH), Czestochowi (Poljska), Loretu (Italija), Guadalupeu (Meksiko), itd.
Odnos katolika i ostalih kršćana prema Majci Božjoj
Među kršćanima postoji različit stav kada je u pitanju štovanje Majke Božje, a Koren ističe da od svih kršćana upravo katolici u njoj traže utjehu kada se osjećaju teško, napušteno i izigrano te je zazivaju najjednostavnijim molitvama poput ‘O Majko moja’. Tako se i hrvatski narod, priča Koren, ‘kroz svoju povijest kada se najviše osjećao ostavljenim od svih, utjecao za pomoć Isusovoj i našoj majci Mariji jer je vjerovao u njezin moćni zagovor’. O tome svjedoči i poznati pučki napjev što Rajsku Djevu opisuje kao ‘našu majku’, ‘kraljicu Hrvata’.
Uz katolike i pravoslavci iskazuju osobitu pobožnost prema Isusovoj majci, dok kod protestanata taj odnos varira i razlikuje se od zajednice do zajednice. Primjerice, blagdan Velike Gospe Anglikanci i Luterani slave kao blagdan, ali bez službenog spominjanja ‘uznesenja’.
Brojne crkve i katedrale u Hrvatskoj i svijetu posvećene su Uznesenju Blažene Djevice Marije, među kojima je i zagrebačka prvostolnica, odnosno katedrala, dok su joj suzaštitnici sveti Stjepan i sveti Ladislav. Ta najveća hrvatska sakralna građevina izgrađena je u neogotičkom stilu i jedan je od najvrjednijih spomenika hrvatske kulturne baštine, ali i mjesto posljednjeg počivališta trojice kardinala – blaženog Alojzija Stepinca te kardinala Franje Šepera (1905.-1981.) i Franje Kuharića (1919.-2002.).
Datum objave: 13.08.2014.
