Autor: Branimir Njikoš/Glas Hrvatske

Hrvati su autohtona manjina u Crnoj Gori, u području Boke Kotorske žive još od 7. stoljeća. Vuku porijeklo od Dukljana, najjužnijeg plemena Crvenih Hrvata. Lojalni su Crnoj Gori, no čuvaju svoj identitet i jezik, povijest, kulturu i običaje. Njihov se broj zbog iseljavanja i asimilacije neprestano smanjuje. U posljednja dva stoljeća nisu prestali odlaziti i to je najveći problem.

– To je nešto što bi trebalo da bude ne naš nego svih, i društava i političkih struktura hrvatskih u Crnoj Gori, glavni zadatak. Prvo, neki ljudi su se odmakli, i promijenili vjeru, neki se ne izjašnjavaju, ali ovo je evidentan podatak koji je zabrinjavajući i mislim da će društvo i dalje davati doprinos da se ta struktura hrvatskog življa očuva i sačuva s jednom izuzetnom kulturom i tradicijom koju na ovim prostor ima – upozorava predsjednik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore u Kotoru, Mario Brguljan.

Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori, govori o naslijeđenoj matrici koja je ostavila traga tijekom sedam desetljeća komunizma, a on je ‘ranio obitelji, naročito hrvatske obitelji na ovom prostoru.’

– Tu su ljudi bježali u jedan subetnonim, u Bokelje, skrivali su se u sve druge, samo da se eksplicitno ne izjasne kao Hrvati. Recimo od 2003 do 2011, na dva zadnja popisa preko tisuću Hrvata se manje izjasnilo u nacionalnom smislu, kao Hrvati, Nije bilo nikakve potrebe da ljudi zatome taj svoj nacionalni identitet. Imamo na žalost i jedno novo izjašnjavanje, kao Crnogorci katolici, koji su tisuću godina bili dio hrvatskog etničkog korpusa – objašnjava Deković.

– To je jedno malo stado. Nema nas niti 7 tisuća. To je jedna veća župa u Hrvatskoj, ali ovo malo stado u moru pravoslavlja mora ostati i svjedočiti ono što jesu, ono što su njihovi djedovi i pradjedovi svjedočili, to moraju i danas svjedočiti – kaže kotorski biskup mons. Ilija Janjić.

Crkvi oduzeto 20 palača u Kotoru

– Koliki je i kakav pritisak vršen na Katoličku crkvu i Kotorsku biskupiju najbolje se vidi ovdje na Pjaci od kina u Kotoru. Ovdje im je oduzeta zgrada sjemeništa. U nekadašnjem ženskom franjevačkom samostanu danas je gradska knjižnica, u crkvi Gospe od anđela kino, 15-ak metara dalje niz ulicu, u drugoj crkvi Sv. Duha je koncertna dvorana. Crkva sv. Mihovila pretvorena je u lapidarij. Njoj su čak i promijenili ime u Mihailo – govori novinar Božo Vodopija.

– Do današnjeg dana mi čekamo zakon o povratu nacionalizirane imovine. Spomenut ću samo u Gradu Kotoru unutar zidina, to je mali grad, ali unutar zidina Crkvi je oduzeto 20 što palača, što crkava, 20 zgrada je nacionalizirano, i danas su već možda u rukama drugih i trećih vlasnika – objašnjava biskupski vikar za nekretnine don Pavao Medač.

Niz sudskih postupaka

Zakon o povratu nacionalizirane imovine koja je oduzeta poslije Drugog svjetskog rata ne uključuje crkve ni vjerske zajednice, a i za privatne osobe on se provodi vrlo sporo. Posebno je sporna izrada katastra ratne 1992., kad je iz tog kraja izbjegao velik broj Hrvata.

– Sve ono što nije bilo obilježeno, a ništa nije bilo obilježeno, uglavnom postaje vlasništvo općina ili države. I sada se pokreće niz sudskih postupaka da se ispravi ta nepravda koja je tim katastrom nastala. Mi u ovome momentu imamo preko stotinu takvih sudskih procesa kao Crkva, kao Kotorska biskupija – napominje don Pavao Medač.

Uz Katoličku crkvu koja je u minulim stoljećima bila jedini jamac opstanka Hrvata u Boki kotorskoj, tamošnji Hrvati danas su organizirani i u brojnim kulturnim udrugama, ali i u političkoj stranci – Hrvatskoj građanskoj inicijativi. Iako su bokeljski Hrvati u tom kraju danas u manjini, njihov doprinos kulturnoj baštini neprocjenjiv je. Oni su stvarni baštinici, a sada i čuvari tradicije.

Priču iz Boke Kotorske novinara Bože Vodopije pogledajte u televizijskoj emisiji Globalna Hrvatska, emitiranoj 22. veljače.

Datum objave: 28.02.2019.