Autor: CroExpress
Banneux je malo mjesto s tristotinjak stanovnika u općini Sprimont na belgijskim Ardenima, jugoistočno od grada Liegea. To je frankofonsko područje Belgije u pokrajini Valoniji. Stanovnici su se još 1914. godine zavjetovali mjesto posvetiti Majci Božjoj, ako ih sačuva od ratnih pustošenja. Čudom Božjim mjesto je za vrijeme Prvoga svjetskog rata ostalo netaknuto. Od tada mjesto počinju zvati ‘Banneux Notre Dame’ (Banneux Naše Gospe).
Kasnije će to mjesto postati poznato po Marijinim ukazanjima koja je tadašnji biskup Liegea, Louis-Joseph Kerkhofs 1942. priznao, a Vatikan 1947. potvrdio i konačno javno autentičnim 1949. godine i proglasio. U Banneuxu je u siromašnim uvjetima živjela obitelj Beco. Toj se obitelji 25. ožujka 1921. godine rodila kći Mariette. Ona je bila najstarije od sedmero djece. Obiteljska kuća je bila kilometar i pol udaljena od župne crkve i nalazila se uz borovu šumu koja se stere sve do Eifela.
Novi oblici siromaštva
U vremenu od 15. siječnja do 2. ožujka 1933. godine ukazala se dvanaestogodišnjoj Mariette Majka Božja osam puta i predstavila se kao ‘Djevica Siromaha’ koja je došla ‘patnicima boli olakšati’. Koje li jednostavnosti u samopredstavljanju Marijinu! Objavljuje se djetetu iz siromašne obitelji u siromašnome mjestu. Ona koja je i sama siromašna bila.
Austrijski svećenik, Franz Jantsch, je na hodočašću u Banneux napisao sljedeće dirljive riječi: Svako od mnogobrojnih marijanskih svetišta na svijetu ima nešto posebno. Ono što je mene fasciniralo kada sam prvi puta čuo za Banneux bio je naziv Djevica Siromaha. Kako genijalno smišljeno, rekao bih da su ga ljudi izmislili. Kako aktualno i za naše vrijeme i situaciju.
Djevica je među nama bez zvijezda, svjetlosnih zraka, pa čak i bez kraljevske krune bez koje ju se nije moglo stoljećima vidjeti. Ljudsko biće poput nas, izloženo, napaćeno, namučeno… ali u milosti Božjoj. I u naše vrijeme rastućega životnog standarda, totalnoga osiguravanja u socijalnoj državi još uvijek ima siromaha. Ali siromaštvo danas mijenja oblik. Prije bi se uvijek pomislilo na glad kada bi se govorilo o siromaštvu. Danas vidimo kako je neimaština skrivenija i opasnija.
Siromaštvo je danas ponajprije unutarnje čovjekovo stanje. Siromašan je onaj kojemu nešto bitno, neophodno nedostaje, a to ne mora nužno uvijek biti jelo i pilo. Kako je samo siromašna duhovnim dobrima naša generacija. Najveća neimaština i siromaštvo su kada čovjek više nije povezan s Bogom, kada nema vjere. Osiromašili smo i velikom i dubokom pobožnošću kojom su tako bogata bila ranija vremena. Osiromašili smo i mi svi kao zajednica kršćana jer više nemamo utjecaj na velika svjetska događanja. Mi više nemamo onoga formata koji bi kršćani morali imati u ovakvom jednome odlučujućem povijesnom trenutku. Mi smo zakazali.
U toj nevolji, u tom siromaštvu na svim područjima, pružamo svoje ruke jednomu biću koje živi u punini Božje milosti i duhovnoga bogatstva i može nam pomoći. Okrećemo se svojoj nebeskoj Majci Mariji. Ona je na zemlji bila siromašna, u nebu je bogata postala. Ona i naše siromaštvo može preobraziti… (Franz Jantsch, u: Jungfrau der Armen, br. 3/1956.). 
Datum objave: 27.05.2019.
