Nakon zagrebačkog prosvjeda održanog na Trgu bana Jelačića, Hrvati i dalje ostaju duboko podijeljeni na otprilike polovinu onih koji su cijepljeni protiv koronavirusa i polovinu onih koji iz njima znanih razloga to ne žele učiniti. Među potonjima mislim da je najviše vjernika koji se prizivaju na prigovor savjesti i ne žele koristiti cjepiva koja su u fazi istraživanja ili proizvodnje dobivana iz linija stanica pobačenih beba.
Ima, naravno, i onih koji se jednostavno boje nuspojava koja sa sobom nose cjepiva koja su još uvijek u eksperimentalnoj fazi, a također je i veliki broj ljudi koji ne podnose da ih bilo tko prisiljava, pa tako i država koja nameće COVID potvrde kao propusnice za radna mjesta, kina, stadione, kazališta…
Istini za volju, postoji još uvijek mogućnost da ljudi obave i testiranje kako bi mogli slobodno na navedena mjesta, no pitanje je dana kad će se sve svesti na obvezno cijepljenje, što se već najavljuje u susjednoj Austriji, a i u nekim drugim zemljama.
Znali smo i prije prosvjeda kako su Hrvati podijeljeni na cijepljene i necijepljene, a jedan je naš portal nakon subotnjeg skupa na Jelačića placu proveo anketu među čitateljima: jeste li za ili protiv prosvjeda? Oko 15 tisuća anketiranih izjasnilo se pola-pola, točno 50 prema 50 posto.
Moralne dvojbe
Kao potvrdu da su vjernici u većini onih koji imaju prigovor savjesti na cjepiva okaljana pobačajem, navodim pismo koje je Splićanka Vesela Dujmić uputila ovih dana svim hrvatskim (nad)biskupima. “Od Vas tražim, kao dijete svete Crkve, da hitno tražite od Vlade i Stožera, nek nam nabave neokaljano cjepivo koje osim toga nije mRNK. To je Sinopharm… U susjednim zemljama postoje, a ako biste tražili da ih i mi dobijemo, i Vlada i Stožer bi riješili svoj problem, jer bi se cijepili mnogi koji to sad ne mogu.”
Realno, teško je očekivati da biskupi mogu utjecati na Vladu radi izbora cjepiva, jer se zna da farmaceutske industrije vode međusobne ratove kako bi svaka od njih, osobito one najmoćnije, prodale što više baš svojih cjepiva državama i da su u igri veliki interesi koji ne vode toliko računa o dobru pojedinaca koliko o profitu kao temeljnom postulatu.
No, i među vjernicima postoje velike razlike oko ove problematike. Ne samo među njima, nego i među biskupima, svećenicima, teolozima… Jedan od onih koji se javno založio za cijepljenje je moralni teolog dr. Tonči Matulić. U potrazi za teološkim odgovorima na moralne dvojbe koje se mogu pojaviti među vjernicima po pitanju cijepljenja i priziva savjesti, Glas Koncila za razgovor je zamolio pročelnika Katedre moralne teologije KBF-a u Zagrebu vlč. prof. dr. Matulića. Matulić govori ovako: “Proročki glas Crkve nije drugo nego glas samoga Boga, budući da proročka služba nije predviđanje budućnosti, nego odvažno prenošenje Božje riječi. U tom smislu smatram da se u proročki glas Crkve u ovoj pandemiji mogu ubrojiti riječi pape Frane da je cijepljenje čin ljubavi…”
Don Tonči se u navedenom razgovoru s naslovom “Cijepljenjem se ispituje kršćanska savjest” poziva na bilješku Kongregacije za nauk vjere od 20. prosinca 2020. da su raspoloživa cjepiva protiv koronavirusa moralno prihvatljiva, ali preskače ono što spomenuta Kongregacija ističe u nastavku “… ako građani nemaju pravo izbora između drugih u moralnom i etičkom smislu prihvatljivijih cjepiva”. A takvih cjepiva ima, kao što je gore spomenuti Sinopharm, samo što ga države ne nabavljaju. Matulić uz to nijednom riječi ne navodi bitnu poruku iz bilješke Kongregacije da cijepljenje mora biti dobrovoljno (!).
Riječi patera Ike
Ovaj razgovor, naravno, jer Glas Koncila više nije čitan kako bi utjecao na zbivanja u Hrvatskoj, nije odvratio prosvjednike protiv COVID potvrda od toga da se okupe u broju od gotovo sto tisuća. Zanimljivo je da su u organizaciji sudjelovala tek tri, četiri čovjeka, uz pomoć nekih portala i društvenih mreža, koje su još jednom pokazale svoju ogromnu moć.
Kao svojevrsnu protutežu ovim Matulićevim stavovima, portal “Vjera i djela” objavljuje razmišljanje prof. dr. don Josipa Mužića, pročelnika Katedre za filozofiju na KBF-u u Splitu. Mužić kaže: “Pobornici cijepljenja protiv koronavirusa u Crkvi, a i izvan nje, najčešće koriste kao krunski argument za uvjeravanje vjernika da se i papa Frane cijepio i podržao cijepljenje… On je tu izrazio svoje osobno mišljenje, a službeni stav donosi dokument Kongregacije za nauk vjere, koji je on potpisao, gdje izrijekom stoji da ‘praktični razum čini očitim to da cijepljenje u pravilu nije moralna obveza i da zato mora biti dobrovoljno’. Ovim dokumentom – u povezanosti s prijašnjima koji govore o cjepivima okaljanim pobačajem – Učiteljstvo Crkve upozorava na njihovu problematičnost.”
Zaključno, naveo bih riječi isusovca patera Ike Mandurića, koji se inače cijepio protiv koronavirusa, a koje je ovih dana napisao na svojem Fejsu. “Ako ti savjest nalaže da se cijepiš, učini to što god da ti govore stotine svećenika, susjeda, prijatelja, itd. Ako ti savjest nalaže da se ne cijepiš, nemoj se cijepiti, makar pritisak na tebe vršili i sam Papa, muž, žena, otac, itd. Jer ni Papa sigurno ne želi da išta učiniš protiv vlastite savjesti. Ali promotri i propitaj je li ti savjest krivo formirana. Jer, dužni smo biti otvoreni da to uvidimo i uskladimo savjest s višim autoritetom: Svetim Pismom, naukom Katoličke Crkve, znanošću, pa i slijedeći autoritete oko sebe.”
Autor: Ivan Ugrin, SD Datum objave: 25.11.2021.
