Autor: Zoran Stupar
Na rijetko kojem mjestu u Zagrebu će vam, kada naručite kavu s mlijekom, konobarica s cigaretom u ustima naliti tursku kavu i doliti malo mlijeka. No, pogled na meni, koji je u cijelosti ispisan rukom i ‘potvrđen’ žigom tvrtke iz Konjščine, otkriva pristupačnu cijenu. Ako vas kojim slučajem kava potjera na wc, morat ćete se snaći. Pečenjarnica u kojoj ste sjeli na kavu nema sanitarni čvor. Tako je to na zagrebačkom Hreliću.
Ako ste gadljivi ili se bojite trovanja hranom, vjerojatno nećete jesti u nekoj od ovih pečenjarnica. No, iako nisam sanitarni inspektor, sumnjam da je higijena puno lošija nego u mnogim restoranima i zalogajnicama u gradu u kojima sam imao prilike jesti. Propustit ćete vrlo dobru hranu, u okvirima fast fooda – ukusne hot dogove, hamburgere i ćevape kakve se treba potruditi naći po Zagrebu. Otvorene su i pekare, a poduzetne žene u kolicima po sajmu voze i prodaju sendviče, bureke… Što se kave tiče, nije svaka turska – uglavnom su iz aparata. Voda je, kao i u cijelom svijetu, na Hreliću deficitarna. Kako nema sanitarnog čvora, nema ni vodovoda.
Nemojte se iznenaditi ako netko sjedne za vaš stol. Ljudi su otvoreni. Gospodin u mirovini, jedan od mnogih koji dođu prošetati i vidjeti što ima na sajmu, pokazao mi je prstom na stolicu za mojim stolom, ja sam kimnuo, on je spustio svoju rakiju i čašu vode i sjeo. Kaže, došao je prošetati. Kako je bila srijeda (a sajam se održava i nedjeljom), manje je ljudi, a za njega je to idealno jer se ne voli gužvati. A i nedjeljom gospođa sprema ukusan ručak…
Gospodin dolazi samo srijedom jer gospođa nedjeljom kuha fini ručak
Na sajmu je ove srijede jako puno prodavača. Nakon kišne nedjelje, svi su nahrupili nadajući se nadoknaditi vikend. Jedan od nekoliko prodavača koji su se specijalizirali za stripove nije prihvatio moju ponudu da ja njemu prodam dio svoje kolekcije. Ali uvalio mi je solidno očuvanog Martina Misteriju, zapakiranog u foliju. Kaže, prodaja ide jako slabo. Jedino još Zagor ‘vuče’…
Ljubitelji stripova i knjiga koji još nisu bili na Hreliću morat će ga posjetiti. Knjige od tri kune nadalje, stripovi uglavnom od pet. Jedan od prodavača, koji ih prodaje na kutije, kaže kako sve što prodaje pronađe u kontejnerima za papir. Nažalost, ni za njega vremena nisu blistava. Priča nam kako je policija počela paziti na kontejnere zbog onih koji su ih prevrtali i razbacivali papir iz njih. A on je u njima znao pronaći doista svašta – primjerice, srebrne narukvice. Ali i sjajno očuvane knjige i stripove.
Starinska šivaća mašina u prtljažniku – 250 kuna
Trgovaca, kao i prodavača, ima svakakvih. Od onih koji su se spremni cjenkati, do onih koji tvrdoglavo drže visoke cijene pa jednu te istu stvar prodaju mjesecima. Kako ih prepoznati? Oni koji se ne žele cjenkati uglavnom će nakon što vam neveselo kažu cijenu okrenuti glavu od vas ili buljiti u pod. A ovi drugi će učiniti sve da vas natjeraju da kupite. I iskoristite to! Ako je izložena cijena 100 kuna, velika je vjerojatnost da ćete je uspjeti prepoloviti. Ako vam se trgovac rasplače, kunući se da je to što vam prodaje bilo od njegove prabake, rasplačite se i vi i kažite da imate samo 7 kuna u novčaniku. Sve je stvar glume, uvjeravanja, pregovaranja.
Uglavnom, ne vole novinare i fotografe (a tko voli, kažete?). Naravno, ima onih koji će spremno stati pred objektiv fotoaparata, ali i onih koji su vam spremni opsovati svu bližu rodbinu ako ga uperite u njih. A kad čujete ‘duhana,duhana’, znate da ste u blizini švercera. A oni su uglavnom mladi i jaki dečki. Ne zezajte se…
Treba malo i odmoriti od napornog prodavanja, već je 9 sati
A da je Hrelić izrazito zanimljivo mjesto potvrđuju i strani turisti. U Turističkoj zajednici grada Zagreba kažu nam da svaki tjedan netko pita kako doći do tamo. Nažalost, kako je ukinuta specijalna autobusna linija koja je nedjeljom vozila s Glavnog kolodvora do sajma, sada turiste upućuju da tramvajem br. 14 sa Trga bana Jelačića otputuju do Zapruđa te odande nastave pješice. Najlakše je stanovnicima novozagrebačkih kvartova poput Dugava, koji do sajma mogu pješice.
Nema smisla nabrajati što se sve na sajmu može kupiti. Lakše bi bilo nabrojati što se ne može. Mnogi kolekcionari ovdje uživaju. Poseban je gušt kada se nešto što vam se jako sviđa pronađe pod pola tone otpada. Primjerice, čovjek kojeg sam sreo na izlasku sa sajma pronašao je harmoniku za sebe. Platio ju je 2000 kuna (!). Na moj komentar da nisam znao da su toliko skupe, odgovorio je – ‘u Maksimirskoj me za ‘ekselsioricu’ tražio 55.000′. Dobar argument. Sjeo je na zahrđali poni i sretno odpedalirao…
Značke, značke, kupite značke!
Hrelić nije za svakog. Onaj tko ne uživa u njegovoj posebnoj atmosferi neka se uputi u šetnju Tkalčom ili Cvjetnim. Iako, kaže urbana legenda, mnoge zagrebačke šminkerice odjeću kupuju upravo na Hreliću. Tri komada za deset kuna najčešća je akcija…
Datum objave: 17.09.2014.
