PROČITAJ NAJNOVIJE VIJESTI IZ HRVATSKOG ISELJENIŠTVA

09.12.2019
tekst
tekst

HR Iseljeništvo

TRAGOM HRVATA U ARGENTINI, PARAGVAJU I URUGVAJU Zašto se knjige o povijesti Hrvata u iseljeništvu fra Zlatka Špehara u hrvatskoj javnosti nastoje prešutjeti?

Foto: Ines Grbić

Foto: Ines Grbić

Knjige 'Tragom hrvatske niti u Argentini' i 'Tragom Hrvata u Argentini, Paragvaju i Urugvaju' autora fra Zlatka Špehara predstavili su dr. Ante Delić i dr. Ante Bralić sa Sveučilišta u Zadru u utorak 26. studenog u dvorani sjemeništa Zmajević u Zadru.

Autor: CroExpress/Ines Grbić

O njihovom nastajanju govorio je autor Špehar na predstavljanju koje su organizirali Klasična gimnazija Ivan Pavao II. Zadar i Matica hrvatska Zadar.



Knjiga 'Tragom hrvatske niti u Argentini' je 'trajan spomenik žrtvi južnoameričkih Hrvata koji su nakon pokolja hrvatskog naroda 1945. godine ponijeli i gotovo pola stoljeća neumorno čuvali baklju narodne slobode i državne nezavisnosti' i govori o 'postblajburškoj emigraciji koja je svoj prostor slobode našla u Argentini' istaknuo je dr. Ante Delić. Stoga je jasno zašto se 'knjige fra Zlatka u hrvatskoj javnosti u tzv. srednjostrujaškim medijima nastoje prešutjeti', upozorio je dr. Delić, istaknuvši da i ta knjiga jasno pokazuje kako osim dobre volje i napora pojedinaca, još uvijek nemamo sustavnih istraživanja povijesti hrvatskog iseljeništva.

Knjiga je pisana kao putopis, ima i pustolovnih elemenata, donosi svjetonazor, osjećaje i želje Hrvata Argentine s kojima se Špehar susretao i razgovarao.

'Poznata je činjenica kako se za vrijeme trajanja komunističke Jugoslavije emigraciju generalno etiketiralo kao ustašku, terorističku i fašističku. Kada govorimo o Argentini, navedena etiketa bila je rezervirana podjednako i za Jozu Kljakovića i za Antu Pavelića, za Vikotra Vidu i za Eugena Didu Kvaternika. Radilo se o nastavku korištenja metodologije po kojoj su za vrijeme Drugog svjetskog rata izdajnicima nazivani ne samo pripadnici ustaškog pokreta, nego i Vlatko Maček i zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Sukladno logici: Tko nije s nama, taj je protiv nas' upozorio je dr. Delić.

Predavač je istaknuo kako su državne vlasti od početka argentinske neovisnosti zemlju htjele otvoriti svima koji se žele doseliti, jer je površina Argentine velika, 2 800 000 kilometara kvadratnih, a na prvom popisu stanovništva 1869. godien bilo je 1 800 000 stanovnika.

No, uvjet za useljavanje bio je primati 'civiliziran svijet, da pouči našu Ameriku o slobodi i veleobrtu, pa je stoga treba napučavati s najnaprednijim europskim svijetom', kako je rekao Juan Bautista Alberdi, jedan od utemeljitelja argentinske nacije. Taj kriterij zadovoljili su Hrvati. Argentina je udomila najviše hrvatskih doseljenika u Južnoj Americi, uz pretežite doseljenike iz Italije i Španjolske. 'Zahvaljujući i dalmatinskim franjevcima, argentinski predsjednik Juan Peron u potpunosti je otvorio vrata Argentine hrvatskim izbjeglicama poslije Drugog svjetskog rata. Navodno je jedna hrvatska delegacija htjela zahvaliti predsjedniku Peronu za prihvat prognanih Hrvata poslije sloma NDH, na što je Peron odgovorio: 'Argentina je zahvalna vama, Hrvatima. Svaki treći Hrvat koji se uselio u Argentinu jest visokoobrazovan – ima fakultet ili dva!'. Peron je već tada konstatirao činjenicu o kojoj se u Hrvatskoj desetljećima nije smjelo govoriti, a glasi – u Argentinu je nakon sloma NDH otišao cvijet hrvatske inteligencije, odnosno njen manji dio koji je imao sreću preživjeti put od Bleiburškog polja do Argentine' istaknuo je dr. Delić.

Naglasio je kako su doseljeni hrvatski intelektualci u početku radili fizičke poslove, jer su argentinske vlasti tražile radnike. Prof. Vinko Nikolić radio je kao sluga u bolnici, dr. Franjo Nevistić utovaravao je ugljen u luci, prof. Ivan Oršanić bio je pomoćni zidar, dr. Ivo Korsky radio je u pekari. Dr. Delić je citirao značajan uvid Špehara kojega je zapisao u predgovoru knjige: 'Dok se mnogobrojne argentinske državne institucije nazivaju imenima poznatih Hrvata, o njima se u Hrvatskoj skoro i ne govori. Imam osjećaj kako za njihovo spominjanje u Hrvatskoj nije ostalo dovoljno slova u abecedi jer su ih istrošili – i još uvijek troše na imena koja mirišu na Istok. Zato sam odlučio hrvatskom niti povezati nepoznate Hrvate i njihove sudbine, spomenuti poznate, kako se ništa od onoga što pripada hrvatskom narodu ne bi ostavilo programiranom i nasrtljivom zaboravu, što su sustavno provodili bivši, a nastavili zdušno sadašnji vlastodršci u zemlji matici – u Hrvatskoj'.

'Zahvaljujući svom beskompromisnom protujugoslavenskom opredjeljenju, hrvatska emigracija je bila jedan od glavnih neprijatelja jugoslavenske države, s Katoličkom Crkvom. Mišljenje komunističkih vlasti o hrvatskoj emigraciji najjasnije je izrekao poznati komunistički dužnosnik Vladimir Bakarić na 10. sjednici CK SKH u siječnju 1970. u Zagrebu: 'Hrvatsku još nešto karakterizira. Ona ima najveću i najgoru emigraciju. Najveću po broju, pa kad izuzmemo staru emigraciju, ima najveću političku emigraciju iz vremena ovog rata. I najgoru po tome što nitko nije tako neprijateljski raspoložen od svih drugih emigracija prema Jugoslaviji’. Autor Špehar svjestan je da i danas imamo ideoloških sljedbenika i čuvara baštine Bakarića. Ističe kako nije Hrvatska ta koja ne želi Hrvate iz emigracije, nego su to vlastodršci u Hrvatskoj' rekao je dr. Delić, istaknuvši da još uvijek nije osnovan Hrvatski iseljenički muzej, a o tome se govori već 20 godina.

U knjizi se naglašava i nezaobilazna uloga katoličkih svećenika u izbjeglištvu Hrvata u Argentini.

Ove godine obilježava se 90 godina od odlaska prvog hrvatskog franjevca fra Leonarda Ruskovića (Pelješac) koji je 1929. g. otišao u Argentinu biti s hrvatskim doseljenicima. U narednim godinama, s povećanjem doseljenika stizali su i brojni drugi franjevci. Među argentinskim Hrvatima djelovali su i franjevci Provincije sv. Jeronima iz Zadra, fra Lino Pedišić s Pašmana i fra Bonifacije Perović iz Arbanasa. 'Fra Lino Pedišić se u svibnju 1945. povlačio iz Zagreba u egzodusu hrvatskog naroda prema Austriji. Prema nalogu svojih pretpostavljenih krajem ljeta 1946. stiže u Argentinu radi duhovne i pastoralne skrbi o sve većem broju hrvatskih izbjeglica. Bio je imenovan i glavnim tajnikom Argentinske katoličke komisije za useljenike' rekao je dr. Delić.

Predavač je rekao kako je Udba u svojim dokumentima pisala o 'neprijateljskoj djelatnosti grupe katoličkih svećenika u Buenos Airesu', franjevce je nazivala ustašama, a njihovo pastoralno djelovanje, poput gradnje škole za djecu nazivali su 'neprijateljska organizovanija politička djelatnost protiv Jugoslavije' i 'agenturno obaveštajni rad'. U Udbinim izvješćima prigovara se kako su automobili iskićeni sa slikama Stepinca i hrvatskim grbom, kako je fra Lino 'uspio da u školi ima i jedan čas na hrvatskom jeziku za vrijeme kojega on uveličava ustašku ideologiju, borbu hrvatskog naroda protiv komunizma i srbizma'. Knjiga Špehara sadrži brojne nepoznate podatke, 'usmena i pisana svjedočanstva hrvatskih iseljenika zbog čega će za istraživače hrvatskog iseljeništva na južnoameričkom kontinentu biti nezaobilazno vrelo' poručio je dr. Delić.

Govoreći o knjizi 'Tragom Hrvata u Argentini, Paragvaju i Urugvaju', dr. Ante Bralić rekao je da iz svake njene stranice 'izvire ljubav prema Hrvatskoj, prema hrvatskom iseljeništvu i beskrajnom moru patnje koju su svi ti ljudi morali podnijeti da bi bili netko i nešto. Za razliku od Sjeverne Amerike, Hrvati u Južnoj Americi pripadaju višim slojevima stanovništva u socio-ekonomskom statusu i uspješni su članovi tih zajednica' naglasio je dr. Bralić, istaknuvši da je 'dolazak brojne i educirane poslijeratne emigracije promijenio stavove najvećeg dijela iseljeništva u Južnoj Americi'.

Naime, većina hrvatskih iseljenika prije ili poslije Prvog svjetskog rata, iz predradićevskog vremena, još nije imala izraženu jaku hrvatsku nacionalnu svijest jer proces integracije hrvatske nacije još nije bio završen. U njega tada nije bilo uključeno seljaštvo, to se događa s djelovanjem Stjepana Radića i HSS-a. Nacionalno osvještenom hrvatskom iseljeništvu 'najveći doprinos dala je poslijeratna emigracija nakon Drugog svjetskog rata, koja je za razliku od prijašnje emigracije bila educirana, nacionalno svjesna i s jasnim političkim stavovima. Bila je na strani koju su nove partizanske komunističke vlasti istjerale' rekao je dr. Bralić.

Hrvatska državna samostalnost potaknula je iseljenike i četvrte generacije da uče Hrvatski jezik, navodeći da su 'njihovi pradjedovi, djedovi, bake i prabake govorili tim naškim jezikom i podnijeli su ogromne žrtve da bi njihovi potomci živjeli boljim životom. Za njih je učenje hrvatskog jezika i posjećivanje zemlje podrijetla bilo vraćanje duga svojim precima' istaknuo je dr. Bralić.

U glazbenom dijelu večeri nastupio je sastav Magnificat HKUMST-a Zadar. Prihod od prodaje knjiga tijekom te večeri fra Zlatko je namijenio za pomoć Vukovaru u sklopu akcije 'Vukovaru ZaDar' HKUMST-a Zadar.



Pročitajte tekst u cjelosti OVDJE.

02.12.2019.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Pogledaj sva izdanja

Preuzmi

© CroExpress 2019.