Autor: CroExpress
Dejan Kovač ima 35 godina, doktor je ekonomskih znanosti s prestižnog američkog Sveučilišta Princeton i pojavio se na hrvatskoj sceni kao nezavisni kandidat za predsjednika RH.
U RTL Direktu sa Zoranom Šprajcom ovaj povratnik u Hrvatsku kazao je kako ne želi propustiti priliku da nešto učini.
‘Odluka je bila splet privatnih i poslovnih okolnosti. Dobio sam sina na Božić i svjedočio nepravdi, koju sam i osobno doživio. Nisam se mogao profilirati ovdje, morao sam u SAD na Princeton. Otišlo je 300 tisuća ljudi, a nitko nije ni trepnuo, pričamo o ustašama i partizanima, o tome gdje smo bili 1991., prestigli su nas Rumunjska i Bugarska’, objasnio je Kovač i zapravo sugerirao da kod preostalih kandidata ne vidi osobu koja bi mogla ostvariti sve o čemu on sam priča:
‘Idemo govoriti o činjenicama, 300 tisuća iseljenih, omjer zaposlenih i umirovljenika 1,2:1, zdravstvo je dužno devet milijardi kuna… To je rezultat pet godina mandata Kolinde Grabar-Kitarović i četiri godine Plana 21 Zorana Milanovića. Imali su svoju priliku, nisu je iskoristili i nema smisla zabijati glave u pijesak.’
Kao ekonomist, komentirao je situaciju kakvoj svjedoči u Hrvatskoj jer postoji prijetnja recesije.
‘Ekspanzija i recesija su sastavni dio makroekonomskog ciklusa. Zamislimo to kao pitu, 24 posto ima SAD, 16 posto ima Kina, a naš je vrlo mali udio. Ako pita raste tri do četiri posto godišnje, nije bitno ako mi rastemo oko jedan posto. Kad dođe recesija, zbog toga ostajemo na razini kakva je bila kad je recesija nastupila. A samo Grčka je bila duže od nas u recesiji’, govori Kovač i navodi kako bi stvari promijenio na bolje:
‘Članak 49. govori da su tržišne i poduzetničke slobode temelj ustroja Republike hrvatske i da svakom poduzetniku država mora osigurati jednake pravne slobode na tržištu. Prema riječima jednog mesara iz Slavonije, koji je 2008. zatvorio obrt, rekao je da neće ljudi kupovati kod njega kad je kod drugih jeftinije. Predsjednica na takve stvari nije reagirala, nije ni premijer, ali ja ne mogu ne reagirati. Više neće biti pitanje o tome gdje smo bili 1991. nego 2019.’
Čini se kao da je ovo zadnja prilika za nešto učiniti.
‘Vratio sam se u Hrvatsku da napravim što je potrebno da se učini. Jer ne želim da me djeca za deset godina pitaju zašto nisam ništa učinio. Uzimam odgovornost u svoje ruke i vjerujem da će birači to prepoznati’, kazao je slavodobitno, što znači da vjeruje u pobjedu:
‘Pa naravno da vjerujem. Ako pogledamo i EU izbore, 13 posto biračkog tijela drži nas u patu posljednjih 25 godina. Ostalim 87 posto govore što da rade. Vratio sam se i borit ću se za hrvatske građane, ali oni moraju shvatiti da im nitko neće riješiti probleme, moraju to učiniti sami. U demokraciji nema rata, oružje je glas.’
Datum objave: 11.09.2019.
