Autor: CroExpress/HRT
Jedna posjeta Hrvatskoj prije gotovo 25 godina promijenila je život Mariji Vučajnk, Novozelanđanki s hrvatskim korijenima.  
‘Za sve je kriv folklor’, kaže s osmijehom na licu bivša članica folklornog ansambla ‘Kralj Tomislav’ iz Aucklanda za HRT. Folklor je bio i ostao najjača veza između hrvatske zajednice u Aucklandu i domovine. 
Tijekom turneje s grupom još početkom devedesetih, tadašnji ministar kulture Božo Biškupić pitao ju je: ‘Zašto biste se preselili u Hrvatsku?’. Ona je odgovorila: ‘Zbog ljubavi’, ne shvaćajući u to vrijeme da će na putovanju susresti svog budućeg supruga, preseliti se s Novog Zelanda u Brezovicu, izvan Zagreba, i odgojiti obitelj u zemlji svojih roditelja. 
‘Tada sam Brunu poznavala samo tri mjeseca. Vratila sam se na Novi Zeland, radila i uštedjela novac za godinu dana. Tada sam odlučila da ću se preseliti u Hrvatsku‘, prisjeća se Mary (Marija) Vučajnk.  
Odluka je šokirala njezinu obitelj i prijatelje. Bili su šokirani zbog toga što će se preseliti u poslijeratnu Hrvatsku, iz Novog Zelanda, koji je tada dobivao brojne zahtjeve za izdavanje vize iz Hrvatske. Nakon Domovinskog rata mnogi su tražili svoju budućnost na Novom Zelandu, no unatoč tome, Marija je odlučila krenuti drugim putem, u Hrvatsku. 
Kada je stigla u Hrvatsku, bankovne kartice bile su ‘znanstvena fantastika’, na šalterima se čekalo u ‘dugim redovima’ i nije bilo prave komunikacijske mreže. Morala se naviknuti na sve, ali nakon više od dva desetljeća Marija sada rijetko uspoređuje život u dvjema zemljama. 
‘Novozelanđani i Hrvati su vrlo različiti na mnogo načina, prvo, tamo ljudi stavljaju posao na prvo mjesto, ne izlaze tijekom tjedna, predani su radu i zarađivanju novca. Mislim da Hrvati čine sve što mogu da uživaju. Izlasci i druženje nisu isključeni tijekom radnog tjedna. Ako su raspoloženi, zabavit će se u utorak i subotu’, kaže Marija.  
Kad je stigla u Hrvatsku, Marija kaže da joj je bilo teško naći posao zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika. Iako je učila jezik tijekom odrastanja sa svojom obitelji, nije bila na zadovoljavajućoj razini, a gramatika joj je bila ‘prava noćna mora’. 
Marija, koja je diplomirala na Tehnološkom sveučilištu Auckland, na koncu se zaposlila u međunarodnoj školi u Zagrebu gdje je predavala engleski jezik. Taj je posao otvorio vrata njezinoj trenutnoj profesiji kao pravnik za predstavnika intelektualnog vlasništva. Kaže da je vrlo zadovoljna trenutnim poslom koji se obavlja na engleskom jeziku.  
Marija se često prisjeti riječi roditelja: ‘Zašto odlaziš kad imaš sve na tanjuru, kuću, auto, stabilnost?’. Sada to sve ima u Hrvatskoj, ali u slučaju njezinih roditelja nije bilo tako.  
‘Njihov život je bio potpuna suprotnost. Moja se baka preselila na Novi Zeland jer je njezin brat živio tamo. Moj pokojni djed je nestao na Bleiburgu i ona je bila udovica pa je odlučila otići na Novi Zeland. Kad se smjestila, otac, majka i sestra, koja je tada imala godinu dana, otišla ju je posjetiti na šest mjeseci na Novom Zelandu i na kraju su ostali. Oni su među prvima iz Slavonije preselili u Auckland’, priča Marija. 
Marija kaže da je odluka o preseljenju u zemlju svojih predaka definitivno bila prava: 
‘Ovdje sam već 23 godine. Živim 23 godine u Hrvatskoj i napustila sam Auckland kad sam imala 23. Sada sam točno pola života na oba mjesta’, kaže. Marijina majka sada provodi šest mjeseci u Hrvatskoj i šest mjeseci na Novom Zelandu. 
Njezin je otac nedavno preminuo, kao da je to sudbina, u Hrvatskoj, zemlji koju je neizmjerno volio, kaže Marija: 
‘Dan kad se to dogodilo, otac me upitao jesam li sretna, rekla sam da jesam i on je umro. Vratio se kući zauvijek.’  
‘Uvijek slušajte svoje srce jer ćete tako najbolje upoznati sebe’, kaže Marija, koja je slijedila svoje srce i učinila Hrvatsku svojom kućom.

Datum objave: 18.06.2019.