Autor: CroExpress/Ivan Cerovac
Vlč. Vilim Cecelja sigurno je najzaslužniji što se kroz desetljeća emigracije održala tradicija održavanja misa na Bleiburškom polju na današnju, drugu nedjelju u svibnju.
Već kao mladi svećenik i župnik u Kustošiji postao je poznat po tome što je pred njim ustaška vlada položila zakletvu. Nakon rata, dugo godina je bio hrvatski župnik u Salzburgu, svećenik emigrant. Osvajao je ljude svojom jednostavnošću, blagošću i dobrotom, a nastojao je pomoći svakome tko je zakucao na njegova vrata.
Negdje koncem osamdesetih posjetili smo ga moja supruga i ja u njegovom domu u samostanu (i poznatom hodočasničkom mjestu) Maria Plain kraj Salzburga.
Bio je već teško bolestan, ne znam baš od čega sve, ali posljedice Parkinsove bolesti su bile jasno vidljive. Znajući to moja supruga mi je strogo zabranila da samo i spomenem ispijanje kave kod vlč. Cecelje.
On je naime u svojoj samostanskoj sobi imao jedno jednostavno električno kuhalo (mi Zagrepčani smo ga zvali koher) koje je bilo smješteno na podu uz prozor. Pa je dakle trebalo kleknuti i na njemu kuhati kavu. No, čim smo stigli i sjeli, vlč. Cecelja je sam, bez pitanje rekao: ‘A ja znam, gospodine Cerovac, da bi vi kavu’.
Htjeli smo mu pomoći. No nije dopustio. I dok me je moja supruga strijeljala očima, nastavili smo razgovor o prošlosti emigracije. Naime, vlč. Cecelja je bio pravi leksikon znanja o ljudima i događajima.
I onda, dok je rukama koje su se dobrano tresle kuhao kavu, a dobro se vidjelo kako mu se trese i glava, odlučio sam postaviti odlučno pitanje: ‘Vlč. Cecelja, piše se i priča o vama da ste bili ispovjednik Anti Paveliću. Dali je to istina?’ Ne dižući glavu, ne prekidajući kuhanje kave odgovorio je protupotanjem: ‘A da li vi, gospodine Cerovac, doista mislite da se Ante Pavelić ispovjedao’.
Ništa na tu temu nismo više rekli.
Samo koji mjesec kasnije umro je vlč.Cecelja. Došli su iz Barcelone Štefica i Vinko Nikolić pa samo zajedno otišli u Salzburg na pogreb.
Sv. Misa zadušnica trebala je biti održana odmah poslije pogreba u svetištu Maria Plain. Stigavši tamo, našao sam dvadesetak časnih sestara koje su htjele pjevati po misom zadušnicom, ali nisu imali orguljaša. Ja pak nisam imao nota.
No, jedna od sestara imala je malu frankfurtsku pjesmaricu. To je bilo dovoljno. Otišao sam u sakristiju i pokušao se dogovoriti sa svećenicima što bih trebao svirati. Misu je trebao predvoditi riječki nadbiskup Pavličić a u sakristiji je vladao takav kaos da nije bilo moguće dogovoriti bilo što. Od sakristana sam dobio ključeve kora i orgulja i časne i ja smo zauzeli položaje i dogovorili što ćemo pjevati.
Na kraju mise, želeći se odužiti vlč. Cecelji za sve ono što je učinio za tisuće i tisuće emigranata nevoljnika, intonirao sam ‘Tebe Boga hvalimo’. To je bio moj oproštaj od Vilima Cecelje, dragog i svetog svećenika.
Od 2008. godine Hrvatsku katoličku misiju u Salzburgu vodi fra Zlatko Špehar. Fra Zlatko je rodom iz nekada velike župe Staro Petrovo selo od koje je nastala 1966. Župa Zapolje. Bavi se knjigom i pisanjem, te je napisao nekoliko zapaženih knjiga (U sjeni Južnoga Križa, putopisi vukovarskog gvardijana, 2007; Govorom do istine iz Vukovara, zapisi gvardijana vukovarskog, 2008, Putevima nade nastajanja, miropisi gvardijana vukovarskog, 2009, Tajna starog mosta – dnevnik koji to nije, Tragom hrvatske niti u Argentini te Tragom Hrvata u Argentini, Paragvaju i Urugvaju).
Datum objave: 15.06.2019.
