PROČITAJ NAJNOVIJE VIJESTI IZ HRVATSKOG ISELJENIŠTVA

05.06.2020
tekst
tekst

HR Iseljeništvo

BLEIBURŠKA KOMEMORACIJA Pročitajte jedan od rijetkih članaka iz njemačkih medija u kojem se ne govori negativno o njoj

Foto: Miroslav Pažin

Foto: Miroslav Pažin

Zloporaba zloporabe komemoracije.

Br. pregleda: 4820

Autor: CroExpress

U njemačkim i austrijskim medijima proteklih se dana puno pisalo o komemoraciji Bleiburga koja se održava danas, gotovo isključivo u negativnom tonu. Ipak, u gomili negativnih, pronađen je i jedan tekst napisan u drugačijem tonu. Autor je Stephan Baier, a objavljen je u njemačkom katoličkom listu Die Tagespost. Prijevod je u cijelosti objavio Počasni bleiburški vod. Mi ga donosimo u nastavku.

Izdaja, zločin, zaborav

Zloporaba zloporabe komemoracije: Bleiburška tragedija iznova se tabuizira.

Austriji ponekad teško pada ne samo vlastita povijest, nego i povijest susjeda. Spomen na mrtve Hrvate u Koruškoj zbog distancirajućih stavova sada pruža iskrivljenu sliku: deseci tisuća su se okupili proteklih godina na polju u Loibachu kod Bleiburga u spomen na one koje su masakrirali Titovi partizani krajem rata 1945. ili su poslani na marševe smrti u pravcu juga. Medijsku pozornost nije pobudilo mnoštvo vjernika, nego pojedinci koji su se ponašali kao lakrdijaši u ustaškim odorama ili u imitacijama ustaških odora.

Zemaljski poglavar Koruške Peter Kaiser (SPÖ - Socijaldemokratska stranka) nedavno je izrazio negodovanje u vezi s ‘krajnje desničarskim javnim okupljanjem u krilu manifestacije koja se u obliku crkvene procesije godišnje održava sredinom svibnja’. Lijevi političari i neki mediji govore o ‘fašističkom skupu’.

Katolička crkva Koruške povezuje distanciranje s diferenciranjem: u očitovanju se distancira ‘od svih krajnje desničarskih i fašističkih skupova u ozračju spomena na mrtve’, no istodobno pojašnjava: ‘Slavlje svete mise na privatnom zemljištu, koja se slavi u okviru spomena na mrtve, odgovara crkveno-pravnom poretku te nije ni u proteklim godinama dalo povoda za kritiku.’

Katolička crkva u Hrvatskoj i Počasni bleiburški vod organizatori su ove komemoracije. Među celebrantima su bili i kardinali Josip Bozanić (Zagreb) i Vinko Puljić (Sarajevo). Svoj dolazak na ovogodišnji skup 12. svibnja potvrdio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Iako se ni od njega ne očekuju prekoračenja, dijeceza Gurk-Klagenfurt je objavila smjernice i ‘odgovornima u hrvatskoj Crkvi pismeno dokumentirala da je pridržavanje ovih smjernica preduvjet za to da se i ubuduće dobije pristanak za slavljenje svete mise’. Preslika dopisa poslana je u Vatikan.

U smjernice dijeceze spada ‘zabrana političkih govora u okviru svete mise, što znači od ulaska do završnog blagoslova; odricanje od nošenja političkih obilježja, plakata i transparenata, odora ili odjeće koja podsjeća na odore, kao i trikoa ili druge odjeće s inkriminirajućim sadržajima; zabrana postavljanja šatora i prodajnih štandova kao i zabrana točenja alkohola’.

Predstavnici Počasnog bleiburškog voda u razgovoru s Tagespostom potpuno su se složili sa smjernicama koje su dijelom i sami predložili.

To što se ove godine neće podizati šatori i neće točiti alkohol, moglo bi pridonijeti smirivanju i ta činjenica, čini se, smeta samo lokalnim ugostiteljima koji su dosad na tome dobro zarađivali. Teže je zabraniti odore, zastave i transparente, s obzirom na to da Počasni bleiburški vod to može ostvariti samo na spomen-zemljištu koje je kupio.

Jedan od čelnika Počasnog bleiburškog voda rekao nam je da su i prošle godine iskoristili pravo domaćina te udaljili neke osobe.

Na javnim površinama, na primjer na prilaznicama, uredovati može samo policija, koja će ove godine - ne samo zbog najavljenog protuskupa - pojačati svoje interventne snage i videonadzorom postupati protiv kršitelja zakona, a zatražena je i potpora hrvatske policije. Međutim, ustaške odore i simboli u Austriji nisu ni zabranjeni ni kažnjivi: kada ekstremisti s ustaškim simbolima instrumentaliziraju komemoraciju, mogu s privatnog zemljišta biti udaljeni, ali na javnoj površini ne mogu biti ni uhićeni ni kažnjeni. No, svejedno, organizatore će se politički i putem medija pozivati na moralnu odgovornost, čak i ako se odlučno distanciraju od izgrednika.

Tako je i Crkva u Hrvatskoj došla na loš glas, koja je u komemoraciji ne samo zastupljena na najvišoj razini, nego je, unatoč otporu režima, i za vrijeme komunističke Jugoslavije podsjećala na pokolj Titovih partizana. Isto tako i hrvatska politika, budući da je pokrovitelj komemoracije Hrvatski sabor. Osim hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, među počasnim gostima bit će i jedan hrvatski ministar. Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković već se javno založio za to da se poštuju ne samo zakoni i propisi Republike Austrije, nego i da se poštuju ‘pravila ponašanja koja je postavila Katolička crkva u Koruškoj’.

Istodobno je pak nesporno da Hrvatski sabor potvrđuje pokroviteljstvo. Ipak se radi, kako je naglasio glasnogovornik Austrijske biskupske konferencije Paul Wuthe radiopostaji ORF-a, o ‘kršćanskom spomenu, misi za umrle’. Također je i zastupnik narodnjaka (ÖVP) u Europskom parlamentu Othmar Karas nedavno rekao na konferenciji za tisak: ‘Problem nije komemoracija sama po sebi, nego njezina zloporaba’. A može se dodati i zloporaba zloporabe komemoracije.

Pojedini politički ili medijski komentari toliko radikalno, naime, eliminiraju povijesnu pozadinu komemoracije da to pomalo podsjeća na šutnju o ‘Bleiburgu’ koja je naređena u komunističkoj Titovoj državi. Tko je tada govorio o partizanskim zločinima, oštro je kažnjen ili su ga ubile Udbine tajne službe. Zagrebački kardinal Bozanić je prigodom sedamdesete godišnjice 2015. u Bleiburgu upozorio da je u Hrvatskoj 1945. jedan totalitarni režim zamijenjen drugim: ‘Za nas je osnivanje komunističkog totalitarnog sustava značilo početak novih progona, zatvaranja i ubijanja nedužnih ljudi u jamama, klancima i masovnim grobnicama’. U proljeće 1945. nisu samo ustaški vojnici, nego i stotine tisuća civila, slovenski domobrani i srpski četnici pobjegli u pravcu sjevera od komunističkih partizana kako bi se predali britanskim trupama u Koruškoj. Po britanskim izvorima, na putu je bilo oko 700.000 ljudi; samo ih se petina uspjela probiti do Austrije. No, njihova nada u humano zarobljavanje je potonula: nakon što su dobrovoljno predali oružje, Britanci su izbjeglice isporučili partizanima. Krvava osveta partizana sustigla je desetke tisuća na mjestu ili na dugim marševima smrti u pravcu juga. Hrvatski zarobljenici - vojnici, kao i civili - masovno su likvidirani, bez optužnice i ikakva postupka.

Bleiburška tragedija i to što današnja povijesna znanost označava kao Hrvatski križni put bila je u Titovu carstvu tabuizirana. Međutim, upravo zato što je svaki spomen o tome u Jugoslaviji bio zabranjen i progonjen, Bleiburg je za članove ubijenih postao središnje mjesto spomena. Tek s proglašenjem neovisnosti Hrvatske 1991., osnovana je Komisija koja je tražila i istraživala masovne grobnice. U osam godina identificirano je 160.000 hrvatskih poslijeratnih žrtava. Hrvatski sabor je proglasio 15. svibnja Danom sjećanja na žrtve Bleiburške tragedije te je preuzeo pokroviteljstvo nad komemoracijom u Koruškoj.


12.05.2018.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Pogledaj sva izdanja

Preuzmi

© CroExpress 2020.