Grad Gospić od 2018. godine pomaže u školovanju svojim srednjoškolcima i studentima tako što im dodjeljuje stipendije. Godišnje Grad raspiše javni poziv za njih tridesetak. U ovoj školskoj i akademskoj godini Grad daje 32 stipendije; za 12 srednjoškolaca i 20 studenata. Učenici mogu računati na 400 kuna mjesečne potpore, a studenti na 600 kuna mjesečno.
Iako puno gradova stipendira svoje mlade ljude već godinama, Gospić je to počeo raditi otkako je na mjesto gradonačelnika došao Karlo Starčević. Prije ta stavka u gradskom proračunu nije postojala. Osim toga, što se tiče stipendiranja, Gospić je jedinstven u Hrvatskoj i po tome što, osim stipendija Grada, devet studenata svake godine može računati i na stipendiju gradonačelnika Karla Starčevića.
Obrazovanje i inovativnost
– Jedini sam gradonačelnik u Hrvatskoj koji nije primio nijednu plaću za taj posao, jer sve svoje plaće od početka mandata, a ovo mi je peta godina na mjestu gradonačelnika, dajem za stipendije studentima koji imaju prebivalište u Gospiću. To je bio jedan od mojih prvih poteza kao gradonačelnika jer oduvijek tvrdim da je znanje moć i da nas samo mladi i obrazovani ljudi, koji su prije svega inovativni, spremni na rad, dokazivanje i istraživanje novina u svom području obrazovanja mogu voditi u budućnosti a ujedno mogu osigurati prosperitet sebi i sredini u kojoj žive. Motiv za to mi je bila želja da ljude zarazim znanjem, da djeci koja to žele omogućim lakše školovanje i da im pružimo sigurnost. A to znači stabilno radno mjesto, da nitko ne strahuje od otkaza, kako bi mladi mogli biti kreativni i napredni – kaže nam Karlo Starčević, prvi čovjek Gospića.
Uvjeti za dobivanje stipendije gradonačelnika slični su onima koje je Grad postavio za svoje stipendije, no student koji ima najviše bodova može dobiti od gradonačelnika i više nego dvostruko veći iznos u odnosu na gradske stipendije. I dok Grad na popisu ima 19 deficitarnih zanimanja za stručne studije, gradonačelnik ih je izdvojio šest; strojarstvo, elektrotehnika, fizika, kemija, matematika i medicina.
– To su zanimanja u kojima vidim budućnost gospodarskog razvoja Gospića i ovog dijela Like. Ni Grad, a ni ja pritom ne uvjetujemo mladima da ostaju raditi u Gospiću jer nemamo uvjete za to pa to ne bi bilo fer. Moji stipendisti, kao i stipendisti Grada, jave se kada završe obrazovanje. Upućujemo ih na potrebe za radnicima ako znamo da ih ima, ali nažalost, ne možemo svima pomoći. Sretni smo što ih se u prosjeku do 30 posto vrati i nađe posao u Gospiću, dio odlazi raditi u inozemstvo, a dio njih ostaje raditi u mjestu u kojem su studirali. Najviše bih volio kada bi svi mogli naći posao u Gospiću. To nije tako i žao mi je zbog toga, jer nismo još uspjeli realizirati želju da u Gospić dovedemo onoliko ulagača koliko želimo i možemo i tako otvorimo radna mjesta u realnom sektoru, proizvodnji. Za to nismo krivi mi, već Vlada i neke državne tvrtke koje nam odmažu. Evo primjera. Imam ulagača koji bi htio pokrenuti preradu u drvnoj industriji u Gospiću, želi uložiti 20 milijuna kuna u taj posao, ali od Hrvatskih šuma ne može dobiti kvotu za drvnu masu. No istodobno te iste Hrvatske šume daju drvne kvote švercerima i lopovima, čak i tvrtkama koje su u stečaju. U tim Hrvatskim šumama, tvrdim, cvjeta lopovluk i kriminal i to je strašno, a nitko im ne želi stati na kraj. To je neodrživo, to sam rekao i premijeru. Pa manje su nam štete nanijeli Mleci od njih. A takvih slučaja gdje birokracija i osobni interesi, a ne razvoj Hrvatske koče ulagače ima mnogo – smatra K. Starčević.
Tvrdi da takve stvari moramo mijenjati, a posebno se valja riješiti razmišljanja da je najbolje zaposliti se u nekim državnim tvrtkama jer se tamo može spavati na poslu i ne biti kreativan.
– Najveće zlo koje roditelj može napraviti svom djetetu je da mu kupi diplomu. A baš taj model brojni naši ‘ugledni’ diplomanti i razni doktori znanosti reklamiraju vlastitim potezima. Budućnost su znanje i volja za radom, stvaranje novih vrijednosti, a ne lažna znanja, lopovluk, poticanje uhljebljivanja što nas okružuje. To tjera poštene ljude van. Evo ponovno primjera: čitao sam nedavno da je u Bavarskoj 11,8 posto inženjera tehničke struke po glavi stanovnika. Od toga je 60 posto elektroinženjera, a među njima je 40 posto Hrvata. Dakle, to su naši obrazovani ljudi koji su mogli ostati i svoja znanja primjenjivati u Hrvatskoj da su imali mogućnost za to – kaže Starčević.
Ističe da je već više puta predlagao kako da država pomogne svojim rubnim krajevima po uzoru na primjere iz svijeta, čime bi se i zadržalo ljude.
Strateška proizvodnja
– Država bi trebala subvencionirati stratešku proizvodnju na svojim rubnim dijelovima. Primjerice, ovaj kraj između Knina i Dvora na Uni je takav. Poljoprivreda i proizvodnja hrane te medicinske i vojne opreme četiri su strateške proizvodnje za državu. Subvencioniranjem te proizvodnje, onako kako se radi po svijetu, osigurali bismo radna mjesta, ostanak, ali i naseljavanje ljudi. No za to nema interesa – kaže sugovornik. Dodaje da je sa svojim suradnicima puno toga u Gospiću promijenio.
– Napravili smo divovski posao u konsolidaciji poslovanja, imamo ulagače, otvaraju se novi pogoni, no čeka nas još puno posla i borbe da stvari postavimo na zdrave temelje. Jedini smo grad koji u zadnje četiri godine nema afera. Tvrdim da sam, osim što sam jedini gradonačelnik koji plaću daje za stipendije studenata, i jedini gradonačelnik koji nema službeni automobil, već se vozim u svom privatnom automobilu. A nemam ni službene kartice jer svoje kave i ručkove kao gradonačelnik plaćam sam, a ne iz gradske blagajne. Nemam ni službeni mobitel. Mnogi će reći da imam svoju uspješnu tvrtku pa si to mogu priuštiti. To je istina, zapošljavam 20-ak radnika i mjesečno državi uplaćujemo više od milijun kuna davanja. No ima i puno mojih kolega i političara u sličnoj situaciji, ali ne idu mojim putem – dodaje Karlo Starčević, gradonačelnik Gospića. Ni njegova zamjenica Kristina Prša nema službeni automobil, mobitel ili kartice.
Izvor: Večernji list
Autor: CroExpress Datum objave: 14.01.2023.
