Kandidatkinja HDZ-a i njemu pridruženih stranaka, Kolinda Grabar Kitarović (u idućem tekstu Kolinda) tijesno je pobijedila na predsjedničkim izborima 11. siječnja, što se i očekivalo, ali nije bilo samorazumljivo jer protiv nje su bili mnogi čimbenici kao predsjednički bonus Ive Josipovića, golem utjecaj ‘njegove’ propagandne mašinerije (HRT, tiskovine EPH-a, nevladine organizacije, vladine stranke, ‘ugledni’ intelektualci itd.) kao i stalno ponavljana mantra lijevo-liberalnih političkih snaga kako bi pobjeda gospođe Kolinde mogla dovesti na vlast ‘korumpirani’ HDZ i razbuktati nacionalizam (Vesna Pusić).

Unatoč tome Kolinda je časno pobijedila isto kao što je samo s jednim glasom većine časno pobijedionjemački kancelar Konrad Adenauer pri prvom glasovanju u njemačkom Bundestagu. Nakon što je Josipović u prvom krugu odnio vrlo knap pobjedu, rekao je kako je ‘pobjeda – pobjeda’, pa zašto to onda ne bi važilo i za gospođu Kolindu?

Mi u dijaspori možemo biti ponosni što smo se ponovno, premda u neravnopravnom položaju spram Hrvata u domovini, golemom većinom glasova odlučili za gospođu Kolindu. I to ne samo radi njezina programa nego i poradi našeg većeg iskustva i znanja pri glasovanju za najveće dužnosnike Republike, budući da živimo i radimo u demokratski zrelijim državama no što je Hrvatska. To nije nikakvo potcjenjivanje domovinske Hrvatske nego činjenica koju nije teško dokazati.

Kako piše ‘Večernjak’ Hrvatska je ovim izborima podijeljena, no ne navodi zašto je tako. Mislimo da na to možemo odgovoriti. Za Josipovića su glasovali uglavnom oni dijelovi Hrvatske koji nisu osjetili užase Domovinskoga rata, potom u golemoj većini domicilni Srbi i stanovnici Istre koji su još uvijek zahvalni Titu zašto je njihov poluotok uključio u Jugoslaviju.

Kolinda je dobila većinu u Slavoniji i Dalmaciji, hrvatskim pokrajinama koje su najviše patile od beogradskog centralizma i četničkih zločina. Ne možemo reći da su one, Dalmacija i Slavonija, domoljubnije od ‘Josipovićeva dijela’ Hrvatske, ali možemo zaključiti da su ga one bolje prozrele nego ostatak Lijepe naše. Čak i u njegovoj Baškoj Vodi većina je bila za Kolindu!

U velikom intervjuu za ‘Večernjak’ Josipović je naveo tko su po njegovu mišljenju tri najveća hrvatska velikana odgovorivši: Josip Juraj Strossmayer, Miroslav Krleža i Nikola Tesla. Ako od Strossmayera odbijemo njegovo mecenatstvo, (uostalom ono je bilo tako izdašno zahvaljujući golemom šumskom i poljoprivrednom blagu njegove biskupije) ostaje njegovo naivno jugoslavenstvo. Krleža je sigurno veliki književnik, ali ideološki komunist. Ostaje Tesla koji je, doduše, napisao kako se diči svojim srpskim podrijetlom i svojom hrvatskom domovinom, no on je cijelog života bio karađorđevski monarhist, pa čak i za vrijeme Drugog svjetskog rata kad su se Hrvati u Americi borili protiv velikosrpskih kleveta.

Za Kolindu su najveći Hrvati Rugjer Bošković, Franjo Tuđman i opet Tesla, što su neki čudni kriteriji (osim glede Tuđmana) koji nemaju veze s njezinom budućom djelatnošću. No za Josipovića se može reći da se opredijelio za jugoslavenstvo i komunizam, što smo odavno znali, ali sad je to osobno potvrdio.

Za nas koji živimo u uljudnoj i uljuđenoj sredini starijih europskih demokracija veoma je bilo važno vidjeti kako su Kolinda i Josipović nastupili poslije objavljivanja rezultata predsjedničkih izbora. Gospođa Kolinda izrazila je zahvalnost i svojim protukandidatima u izbornom natjecanju, Josipoviću, Kujundžiću i Sinčiću, rekavši proročke riječi:

‘Pozivam vas sve da se ujedinimo, pozivam one koji su dali glas Ivi Josipoviću da budu dio našega tima, pokreta za bolju Hrvatsku, jer dosta je bilo podjela. Dosta je bilo mojih i njihovih i naših i vaših, svi ste vi moji, idemo zajedno, težak nas posao čeka, ujedinimo se, svoje domoljublje, ljubav i vjeru u našu hrvatsku domovinu, završiti put koji smo započeli pod prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom…ovo je Hrvatska, a ne regija i brinut ćemo se o našoj Hrvatskoj, našim ljudima, našim umirovljenicima, o 318 tisuća nezaposlenih, 320 tisuća ljudi pod blokadom, tisuće mladih koji odlaze, o svima kojima je pomoć potrebna, ali isto tako dati uzlet našem poduzetništrvu, o našim seljacima, poljoprivrednicima i ribarima…Vladavina prava u potpunosti, nulta stopa tolerancije protiv korupcije …

HDZ se pod predsjednikom Karamarkom očistio u zadnje dvije godine, isto tako ćemo državnu upravu učiniti servisom građana jer vi to zaslužujete i vanjska politika koja je u interesu RH, pozicionirat ćemo se u EU i NATO-u kako to zaslužujemo, obnovit partnerstvo kao što je s našom prijateljicom Njemačkom, rješavat ćemo otvorena pitanja sa susjedima i pozivam ih na dijalog… ali ništa manje neću tražiti ni za Hrvate u Srbiji, Vojvodini i drugim susjednim zemljama. održat ćemo hrvatski narod u BiH i da konačno postanu jednakopravni i uz ostala dva naroda jer bez Hrvata nema ni BiH. Pozivam i naše iseljeništvo da se vraća, vjeruje u našu hrvatsku domovinu …’

Predsjednik na odlasku Josipović čestitao je na pobjedi gospođi Kolindi kao što je zahvalio svima onima koji su mu dali glas i organizirali njegovu predizbornu kampanju koju je on zapravo vodio barem godinu dana dulje no buduća predsjednica, koja šest godina nije bila u hrvatskom političkom životu, pa je i to dio čuda da je pobijedila.

Za razliku od Josipovića koji je barem nastojao biti smiren, njegova ‘glasnogovornica’ Urša Raukar, poznata po svojim napadima na američkog predsjednika Georga Busha juniora i Milana Bandića nego po glumačkim sposobnostima, bila je upravo ratnički raspoložena: ‘Mi smo večeras izgubili bitku, ali nismo rat. Treba biti velik u pobjedi, ali i u porazu. Nastavit ćemo se boriti za sve ono što je aktualni predsjednik zastupao, te njegova nova politička misija tek počinje…’

Nije objasnla što to konkretno znači. Neki ‘vidovnjaci’ drže da će se Josipović ponovno angažirati u Socijaldemokratskoj partiji, (jedinoj stranci u Hrvatskoj s nazivom Partija), ali vjerojatno ne kao običan član nego kao suparnik Zoranu Milanoviću koji se u izbornoj noći ponio kao i uvijek: zločesto i prostački. Ako bi se to dogodilo, u Socijaldemokratskoj partiji ponovio se ‘ruski model’, to jest razmjena dužnosti između Putina i Medvjedjeva, pri čemu bi ipak postojala jedna važna razlika, jer na mjestu ‘hrvatskoga’ Putina nalazi se gospođa Kolinda, pa bi rošada Josipović-Milanović bila samo partijska predstava za članstvo SDP-a obeshrabreno gubitkom predsjedničke funkcije.

Baš radi toga Milanovićevo ponašanje izaziva odbojnost kod sviju koji se nadaju da su ‘crveni’ nešto naučili u novijoj hrvatskoj povijesti. Za Milanovića je predizborna kampanja HDZ-a bila ‘sektaška’, što je čisto komunistička terminologija. Za sektaštvo se odlazilo na robiju. Po Milanoviću gospođa se Kolinda ponašala kao ‘militantni vojnik stranke’, te da je ona stalno ponavljala sedam rečenica, valjda misli na ‘sedam smrtnih grijeha’, premda je ateist. Jedan čitatelj ‘Večernjaka’ primjetio je: ‘Kako se usudi soliti Kolindi netko tko nije studirao jezik???’

Milanović može sve, poznate su njegove ‘zokijade’ kad je Hrvatsku proglasio ‘slučajnom državom’, a Hrvate nazvao ‘paradoksalnim narodom nad kojim je teško vladati.’ Uostalom, Zoki i Kolinda su bili diplomati za vrijeme Sanadera, dakle kolege, pa bi on, da je pristojan, trebao prema njoj imati obzira barem na toj razini, a ne nazivati je kao pravi ‘kvartovski mačo’ – maskotom. Sve će mu se to obiti o glavu tijekom ove godine, možda čak u obliku prijevremenih izbora. Svi se promatrači slažu da je predsjednička pobjeda gospođe Kolinda vjetar u leđa HDZ-u i njemu pridruženim strankama u namjeri da što prije iznude parlamentarne izbore na dobrobit Hrvatske, jer sadašnja vlada je po općem uvjerenju najgora od svih dosadašnjih.

U dnevniku ’24 sata’ (12.01.) buduća predsjednica je odgovorila na pitanje što će napraviti u prvih sto dana: ‘Odmah ću inicirati sazivanje sjednice Vlade i zatražiti izvješće od premijera o gospodarskom i socijalnom stanju u Hrvatskoj, kao i o mjerama koje namjeravaju poduzeti kako bi se Hrvatska izvukla iz krize … Oni koji su dokazali da ne mogu i ne znaju moraju otići i prepustiti te odgovorne dužnosti onome tko hrvatskim ljudima pokaže da zna, može i hoće…’

Milanović joj je već uzvratio da za to nema oslonca u Ustavu i zakonima. Živi bili pa vidjeli. Ako bi se on protivio svim mjerama nove predsjednice Republike Hrvatske, to bi moglo izavati ‘državnu krizu’, a Ustavu je zapisano da je državni poglavar/poglavarica ‘odgovorna za funkcioniranje sustava.’

Svako sabotiranje odluka predsjednice Republike naveliko bi štetilo Socijaldemokratskoj partiji na ovogodišnjim parlamentarnim izborima. Da je SDP stvarno demokratska stranka njezino bi vodstvo ubrzo sazvalo izvanrednu Konvenciju Partije, smijenila potrošeni vrh stranke koji je izgubio troje izbora, i izabralo novo čelništvo, kako bi barem smanjilo golemu katastrofu koja stranci prijeti na idućim izborima. Ali ‘mladoturaka’ ni za lijeka u postkomunističkom SDP-u.

Šteta, jer ta stranka je potrebna hrvatskoj demokraciji. Od idućih izbora možemo se ipak nadati i jednom pozitivnom ishodu u sadašnjoj vladinoj koaliciji, naime išćeznuće klijentilističke i anacionalne ‘Hrvatske narodne stranke’, koja nije ni hrvatska, a niti nacionalna, a s njome i šefice diplomacije Vesne Pusić čije srce kuca za Beograd, a ne za Zagreb. Takovo nešto može se dogoditi samo Hrvatima koji su na predsjedničkim izborima ipak pokazali da znaju misliti vlastitim glavama.




Autor: CroExpress Datum objave: 12.01.2015.