Pojam kolateralne štete kako označujemo nenamjerne civilne žrtve i slučajno uništavanje civilnih objekata, sve više se pojavljuje u medijima i uopće javnosti što rat Rusije protiv Ukrajine dobiva na intezitetu i trajanju, naime čak se može reći da su one veće nego ratne štete dviju vojska koje se sukobljavaju na frontama diljem te Zapadu privržene europske države.
Drukčije rečeno, više umire i biva ranjeno civila nego vojnika i mnogo više se uništavaju civilni nego vojni objekti što se moglo reći samo za posljednju fazu Drugog svjetskoga rata u nacističkoj Njemačkoj i ostalim državama pod njezinom kontrolom. Iz toga se može zaključiti još nešto, naime kao ondašnji antifašistički saveznici tako danas Putinovi Rusi najviše udaraju iz svih cijevi na nevojne objekte i civile s namjerom da se više nikad ne oporave. Putinova Rusija, dakle, želi istrijebiti ukrajinsko pučanstvo kao što je nekoč Hitler htio uništiti sav židovski narod u Europu što mu je donekle i uspjelo.
Za razliku od njega zapadni saveznici i Sovjetski Savez doduše su uništavali civile i njihova zdanja, ali su neka ostavili nedirnuta s namjerom da im služe u poslijeratnom okupacijskom poretku u zaposjednutoj Njemačkoj i Austriji. Čak je i Staljin jednom rekao: „Hitleri dolaze i odlaze no njemački narod ostaje.“ Taj fenomen nije vidljiv u sadašnjim napadima Rusa na sve ukrajinsko kao da Ukrajine i njezina pučanstva više ne će biti nakon neminovnog okončanja rata. Kako to protumačiti.
Evo najprije nekoliko podataka i činjenica
Sustavnim uništavanjem energetske infrastrukture Putinova vojska namjerava paralizirati opskrbu stanovništva sa svim za život potrebnim neophodnostima kao što su elektrika, voda, plinovodi, toplinski cjevovodi itd. tako da ljude, kako pišu zapadni mediji, „stjera u kameno doba.“
Rezultat bi mogao biti na stotine tisuća mrtvih radi zimskih uvjeta života. Osim toga gotovo svaki četvrti Ukrajinac nalazi se u bijegu: 7,8 milijuna u inozemstvu i 6,5 milijuna u zemlji. Praktično se može reći da ukrajinska vojska niže pobjede nad ruskim osvajačima, ali da „ceh“ plaća civilno stanovništvo jer se zemlja bez posebice aktivnog pučanstva postupno pretvara u „pustinju“. Očito je cilj Putinove invazije Ukrajinu pretvoriti u za život onesposobljenu pustaru, a to bi se moglo dogoditi ako bi veći dio bjegunaca ostao u inozemstvu ili izvan svoga dosad nastanjenoga prostora.
Sve to podsjeća na strašnu pošast glađu iliti „holodomor“ za vrijeme Sovjetskoga Saveza kad je Staljin naredio da se zaplijeni svo žito i stoku s nacionaliziranih ukrajinskih poljoprivrednih dobara, a to je bilo prije 90 godina, dakle usječeno je u sjećanje cijele nacije i označeno genocidom nad ukrajinskim narodom jer riječ je o milijunima glađu usmrćenih stanovnika ove zemlje. I sadašnja ruska vlast nastojala je raznim smicalicama zaustaviti izvoz ukrajinskih žitarica i suncokretnoga ulja no zahvaljujući pritisku Ujedinjenih Naroda i posredovanju Turske to joj je tek djelomično uspjelo. Ukrajina je jedna od najvećih izvoznica žitarica u svijetu. Nažalost rusko topništvo i rakete zapalili su velika žitna područja Ukrajine pa je i to smanjilo izvoz i time izazvalo glad u nizu afričkih i azijskih zemalja. Sad se Rusija nada da će uz pomoć uništavanja energetske infrastrukture izazvati povećanje smrtnosti u zimskoj Ukrajini čemu se slobodni svijet suprostavlja odašiljajem agregata u Ukrajinu. No da li će to biti dovoljno za preživljavanje hrabrog ukrajinskoga naroda još nije sigurno.
Putin očito „igra na vrijeme“, naime na „zasićenost ratom“ u zemljama koje vojnički podupiru Ukrajinu u kojima bi se mogli umnožiti prosvjedi stanovništva radi ograničenja u grijanju pa bi one mogle izvršiti pritisak na službeni Kijev da uđe u „mirovne pregovore“ s Moskvom o okončanju rata iz kojega bi Putinov režim mogao izaći barem kao „polupobjednik“. Bila bi to formalno win-win situacija, dakle obje bi strane bile pobjednice no samo na prvi pogled jer Ukrajina bi svakako više izgubila nego dobila budući da je Rusija kao agresor barem postigla neke prednosti kako bi se Putin mogao pred svojim stanovništvom barem djelomično proglasiti pobjednikom.
Prema tihim sugestijama nekih zapadnih analitičara pa čak i bivših državnih službenika Rusija bi zadržala Krim i dobila čvrsto obećanje Zapada da Ukrajina ne će postati članicom NATO-a, a prestankom rata Ukrajina bi sačuvala gotovo sav svoj teritorij i, što je još važnije, sačuvala bi na životu na stotine tisuća svojih mladih ljudi da bi oni skupa s ostalim pučanstvom uz obilnu pomoć Zapada obnovili svoju zemlju i kao članicu Europske Unije koja bi to postala u ubrzanom roku. Ako uzmemo u obzir da su ljudski životi najvažniji onda nam se čini da bi ovaj „gnjili kompromis“ ipak bio bolji za Ukrajinu nego za Rusiju premda predsjedniku Zelenskom ne bi bilo lako u to uvjeriti svoje sunarodnjake, čak bi možda morao dati ostavku.
Mogao bi se tješiti da su Britanci ratnog pobjednika Winstona Churchilla odmah nakon okončanja Drugog svjetskoga rata poslali u „političku mirovinu“ ali on se uskoro vratio na vlast i ostao u sjećanju svojih sunarodnjaka kao njihov najvažniji državnik u 20. stoljeću. A što se tiče članstva Ukrajine u NATO-u to bi se moglo praktično rješiti tako da zapadni obrambeni savez sklopi sporazum s Ukrajinom kao s „partnerom u oružju“ što bi bilo gotovo ravno njezinom pripadnošću toj moćnoj organizaciji, pri čemu bi bili uzeti u obzir i neki „umjetno raspirivani strahovi“ Ruske Federacije.
Autor: CroExpress, Gojko Borić/Köln Datum objave: 07.12.2022.
