Sjećate li se izreke “Vidjela žaba kako konje kuju pa i ona podigla nogu?“ Eto upravo to pokušava Srbija sa „Srpskim svetom“ oponašajući svoju veliku saveznicu Rusiju kojoj je krajnji cilj stvoriti „Ruski svijet“ kao kopiju carske Rusije ili Sovjetskoga saveza što je počelo „prisajedinjenjem“ Bjelorusije i totalnim ratom protiv Ukrajine, a prije toga krađom gruzijskih i ukrajinskih teritorija na gotovo bezbolan način.

„Ruski svijet“ i „Srpski svet“ nisu ništa drugo nego kratke formule za uspostavljanje velikodržavnih tvorevina dvaju naroda na račun susjednih nacija koje u tu svrhu treba pokoriti ili potpuno uništiti.

No to ne bi trebalo biti ništa novo za Hrvate jer su nagovještaje tih osvajačkih sadržaja već doživjeli u 19. stoljeću kad je Vuk Stefanović Karadžić objelodanio laži pod tvrdnjom kako su južni Slaveni „Srbi svi i svuda“ i potom „svi štokavci Srbi“, a njegov istomišljenik Nikola Stojanović to „objasnio“ riječima “Do istrage (istrebljenja) naše ili vaše.“ Rusija prakticira tu „istragu“ nad Ukrajincima već šest mjeseci ali moglo bi se dogoditi da ta „specijalna vojna operacija“, kako Putin naziva totalni rat protiv susjedne slavenske i pravoslavne zemlje, završi suprotno od onoga što očekuje njegov režim, naime posvemašnjim porazom Rusije.

Ipak, nije rečeno da će Rusija doživjeti veliku katastrofu pa bi rat mogao završiti komadanjem Ukrajine koju bi Moskva smanjila na okruženje oko Kijeva, odnosno ako bi Srbija u tome slijedila Rusiju onda bi se Hrvatsku tako okljaštrilo da bi se njezine granice mogle vidjeti s tornja zagrebačke katedrale. Uvjeren sam da u Srbiji ima dovoljan broj političkih pustolova koji misle da će njihova zemlja učiniti ono s bivšim jugoslavenskim što Rusija već radi s negdašnjim sovjetskim republikama pa kroje zemljovide velike Srbije s granicama iz najgorih šovinističkih fantazija srpskih četnika i fašista.

Međutim srpski „krojači granica“ ipak nisu svladali ni prvu povijesnu lekciju iz rusko-srpskih odnosa, a ona sadrži drukčije poruke nego što oni danas misle. Naime Rusija nikad nije bila posve bezuvjetna srpska saveznica jer „Velikorusi“ su uvijek bili i ostali nacionalisti i šovinisti iako su glumili nekako sveslavenstvo.

Evo primjera

Kad su europske velesile odlučivale na Berlinsko kongresu god. 1878.  kome će pripasti Bosna i Hercegovina nakon povlačenja Osmanlija Srbija je zahtijevala da je dobije kao „središnju srpsku pokrajinu“ ( ? ) i u tome je u početku imala potporu carske Rusije no Austro-Ugarska je Rusiji dala povoljan kredit i onda su Rusi popustili i glasovali da Podunavska monarhija okupira BiH što je Beč učinio poslavši svoju vojsku u tu zemlju pod zapovjedništvom pravoslavnih generala hrvatske nacionalosti da je pacificiraju.

Hrvatski Sabor zamolio je cara Franju Josipa da Bosnu i Hercegovinu priključi hrvatskim zemljama no car je to odbio s objašnjenjem kako je „Sabor time prekoračio svoje ovlasti“. Nije rekao da BiH ne pripada hrvatskim zemljama.

Kad je nakon ubojstvenog atentata Gavrila Principa na austrougarskoga prijestolonasljednika Franju Ferdinarda god. 1914. Beč postavio ultimativne zahtjeve Srbiji da  kazni one koji su stajali iza toga, Beograd je pristao na sve zahtjeve osim da austrijski službenici skupa sa srpskim istražuju pozadinu atentata u Srbiji nakon čega je Beč zaprijetio ratom i onda je srbijanska vlada pitala rusku vladu što da učini, a Rusi su joj obećali svaku antiaustrijsku pomoć, no uskoro su promijenili mišljenje i tako je Beč dobio „zeleno svjetlo“ za rat protiv Srbije. Rusija tu nije mogla ništa pomoć tim više što su u njoj uskoro zavladali boljševici koji su sklopili separatni mir s Austro-Ugarskom i Njemačkom.

U drugom svjetskom ratu jugoslavenski su se komunisti nadali da će nakon svoga ustanka po zapovijedi Kominterne dobiti brzu i učinkovitu pomoć od Rusije, no i tu su nasjeli svojoj vlastitoj propagandi o moćnom Sovjetskom Savezu. Pri kraju rata Crvena armija došla je u pomoć srbijanskim partizanima pri oslobođenju istočne Srbije i Beograda i tom prilikom počinila brojna zlodjela na civilnim stanovništvom počinivši ubojstva, silovanja i pljačke, kao i u nacističkoj Njemačkoj.

O tome se u komunističkoj Jugoslaviji nije smjelo ni pisnuti. Sovjetski Savez nije se zauzimao ni za progonjene  informbirovce iliti staljiniste premda su uglavnom bili Srbijanci i Crnogorci. I za vrijeme raspada Jugoslavije Rusija nije htjela pohititi u pomoć gubitničkoj Srbiji. 

Sve navedeno nije dovoljno da Vučićeva Srbija napokon shvati kako od Moskve ne može očekivati nikakvu pomoć ako od nje nema koristi i Putinova Rusija. Unatoč svemu navedenome u Srbiji vlada svjevrsna rusofilija koja nema nikakav oslonac u povijesnim spoznajama i iskustvenoj današnjoj zbilji. Od nedavno se na Zapadu postavljaju neka krucijalna pitanja o ishodu rusko-ukrajinskoga rata. Neki stručnjaci tvrde da će Rusija uskoro iscrpiti svoje ljudske i materijalne resurse i povuči se na granicu prije izbijanja rata. 

Pobijedit će Ukrajina ali Rusija bi mogla zadržati neke teritorije kao dijelove istočne Ukrajine, Krim i možda pristupni teritorij do njega na jugu Rusije. Drugi eksperti prorokuju da će ovaj rat trajati godinama i završiti patom tako da ni Rusija, a niti Ukrajina ne će moći tvrditi da su pobjednice. Sve će to jamčiti Zapad pod krinkom Ujedinjenih Naroda. No to ne će zadovoljiti ni jednu, a niti drugu stranu koje će se potajno pripremati za neki novi rat u ne baš dalekoj budućnosti.

Ima i onih koji su uvjereni u apsolutnu pobjedu Rusije koja će ukinuti ne samo ukrajinsku državu nego i naciju tako da će jedan dio Ukrajinaca ostati u zapadnom izbjeglištvu, drugi dio će Rusi evakuirati u sibirska prostranstva, a treći dio će prihvati rusko državljanstvo i javno se deklarirati da su Rusi ili jednostavno biti smaknuti ako to ne učine. Putinu će, dakle, uspjeti ono s Ukrajincima što Hitleru nije uspjelo sa Židovima ili nacističkim rječnikom rečeno: Moskva će konačno rješiti ukrajinsko pitanje.

Nema nikakve sumnje u to da bi takav ishod sadašnjeg rusko-ukrajinskoga rata bio kao primjer „rješavanja“ međunarodnih problema katastrofalan za cijelo čovječanstvo jer bi mogao biti uzorkom za slične ratove diljem svijeta. Ako bi slobodni svijet to dopustio moglo bi se s pravom sumnjati u smisao njegova postojanja.

Autor: Gojko Borić/Köln Datum objave: 23.08.2022.