Dok pišemo ovaj tekst, 3. srpnja, prošao je tjedan dana od kad u Francuskoj traju nasilne demonstracije kao posljedica ubojstva jednog 17-godišnjaka arapskih korjena od strane policije u Parizu.
Francuski predsjednik Macron nadao se da će u miru nastaviti svoj drugi petogodišnji mandat nakon prosvjeda anarhističkih „žutih prsluka“ i protivnika njegove penzionerske reforme, ali se prevario jer ponovno mu dolaze na naplatu stari računi iz predgrađa velikih gradova u kojima žive državljani njegove zemlje koje francusko društvo nije uspjelo integrirati jer vegetiraju u bijedi i bezperspektivnosti.
U isto vrijeme Njemačku opterećuju štrajkovi u prometnom sektoru i to baš pred valove godišnjih odmora. No nevolje i ostalih država Europske Unije nisu manje, primjerice tek što je postignut sporazum o izbjeglicama prema kojemu će se u graničnim državama Unije osnivati prihvatni kampovi za njih u kojima bi se odijelili oni koji imaju šanse za azil od ostalih emigranata, a države koje ne žele primiti bjegunce morale bi platiti po 25.000 eura za svakoga odbijenika, poljska i mađarska vlada odbile su i taj jedini kompromis i tako sve ide „Jovo nanovo“ u bolnom rješavanju izbjegličkih problema na tlu slobodne Europe.
No dok se za Poljsku može naći neko opravdanje glede odbijanja toga kompromisa jer je primila gotovo dva milijuna ukrajinskih izbjeglica, negativan stav Mađarske o tome problemu nije moguće shvatiti osim ako preuzmemo stav premijera Orbana kako njegova zemlja ne želi primati bjegunce koji ne pripadaju judeo-kršćanskoj civilizaciji što je na rubu grubog nacionalizma. Premda su se u ovom važnom pitanju europske politike udaljile od svih ostalih članica EU-a, Mađarska i Poljska i dalje pune svoje državne džepove novcem iz fondova Unije. Gdje je tu logika? Nema je i EU će morati posegnuti za oštrijim mjerama „kažnjavanja“ svojih članica koje koriste samo europski novac ali ne i europske obveze.
No nesloga „kolektivnog Zapada“, (koji zapravo ne postoji ) ide dalje pa u nju možemo ubrojiti odbijanje Turske da glasuje u korist švedskoga učlanjenja u NATO, dok je jedva pripustila Finsku s njezinom najduljoj granici prema Rusiji. Znajući što im se sprema Poljska i Češka počele su jačati obrambene položaje svojih granica spram Bjelorusije nakon što su u nju „uselila“ prevratnička Skupina Wagner ruskih plaćenika i kriminalaca koji se ne će ograničiti na djelovanje u Aziji i Africi već će po potrebi ruskog samodržca Putina nakon što potpišu ugovore s ruskim ministarstvom obrane stati u njegovu imperijalističku službu širenja „ruskoga svijeta“.
No i Hrvatska tu ne će moći ostati po strani ako u susjednoj Bosni i Hercegovini izbiju neredi nakon moguće intervencije visokog predstavnika svjetske zajednice Schmidta protiv Republike Srpske koja jedva čeka da se priključi Republici Srbiji Aleksandra Vučića koji je ovih tjedana objavio kako će se „poslije likvidacije sve njegove rodbine, (njemu u bilo kojem smislu nitko ne prijeti!) i srpski grobovi boriti protiv ustaša“, što je tzv. Freudova omaška jer ustaša više nema pa Vučić valjda proglašava sve Hrvate – ustašama. Stvarno ova naša Europa, bilo ona u EU ili izvan nje boluje od svojevrsne anarhije i nitko u njoj ne može biti siguran za život i imovinu, pogotovo nakon što smo saznali kako neki ruski intelektualci bliski Putinu namjeravaju rješavati svoje probleme s onima koje proglašavaju vječnim neprijateljima, a to su NATO, Amerikanci, Europska Unije i tzv. „kolektivni Zapad“ koji zapravo postoji samo u njihovim glavama.
Kako piše ozbiljni Frankfurter Allgemeine Zeitung u dva članka od 19. i 23. lipnja barem nekoliko ruskih intelektualaca , a među ostalim spominje Sergeja Karaganova i Dimitrija Trenina koji sjede odmah do ušiju Vladimira Putina, zagovaraju u slučaju ruskog neuspjeha u ratu protiv Ukrajine posezanje za „nuklearnim oružjem“ s upravo nevjerojatnim izvrtanjem logike, naime da bi time „spasili čovječanstvo od globalne katastrofe“.
Prema Karaganovu Rusija mora pobijediti Ukrajinu tako da prisvoji dosad osvojena područja, dok bi ostatak Ukrajine bio pretvoren u „prijateljsku zemlju“, ali prije toga trebalo bi „slomiti volju Zapada…prisilivši ga silom na kapitulaciju.“ Naime, prema njemu, Zapad je „izgubio strah od Amergedeona“ pa ga „atomskom bombom kao Božjim oružjem (!!!) treba prisiliti na katarzis“ i tako „čovječanstvo spasiti od zapadnoga jarma“. Nevjerojatna „logika“ jednog intelektualnog zločinca! Karaganov hvali Putinovo prebacivanja taktičkog nuklearnog oružja u Bjelorusiju i preporuča spuštanje razine nuklearne prijetnje protiv Zapada tako da „protivnik mora znati: mi smo spremni upotrijebiti (atomski op.a.) udarac upozorenja kao osvetu za sve sadašnje i prošle agresije kako bismo spriječili sklizanje u globalni termonuklearni rat.“ Kako dalje tvrdi, uzvraćanje udarca ne bi bilo pogibeljno jer „ni jedan američki predsjednik u saznanju ruskog atomskoga arsenala ne bi bio spreman žrtvovati Boston za (ruski napad op.a.) na poljski Poznanj, dok bi Kina to odobrila ne javno ali u duhu jer bi time bila oslabljena Amerka.“
Karaganova u ovome potpuno podupire Dimitrij Trenin koji je u dva članka u poluslužbenim ruskim novinama zagovarao ideju kako bi Rusija trebala zaoštriti svoju nuklearnu prijetnju koja je važila do sada, naime da će upotrijebiti prvi nuklearni udarac samo u slučaju da brani Rusiju u njezinoj državnoj egzistenciji proširivši je u tome smislu da se „sadašnja samo teoretska prijetnja pretvori u stvarnu prijetnju“ i tom prilikom ponovno spominje poljski grad Poznanj kao mjesto prvog ruskog nuklearnog udarca. Sve je to u skladu s brojnim diskusijama u ruskoj državnoj televiziji u kojima sudionici sasvim ozbiljno raspravljaju o tome koje bi europske gradove trebalo najprije atomski uništiti nabrajanjem brzine ruskih raketa od starta do mjesta udarca u minutama, dakle najprije Poznanj, a onda možda Berlin, London. Pariz, Madrid, Rim itd. itd.
Prema ruskom ministru vanjskih poslova Lavrovu Ukrajina će morati prihvatiti gubitak teritorija dok će se ostale europske zemlje priključiti Rusiji jer će ona „zaustaviti globalizaciju na američki način i time stvoriti potpuno nove geopolitičke datosti u svijet.“ Nevjerojatno ali istinito, Rusija da bi ostvarila te genocidne ciljeve želi prva upotrijebiti nuklearno oružje protiv tuđih gradova i zemalja. Sličnosti s Hitlerovim „konačnim rješenjem židovskoga pitanja“ više su nego očite. To bi trebale shvatiti Kina, Indija i Brazil ako i same ne žele postati žrtvama ruskog šovinističkoga ludila.
Autor: CroExpress, Gojko Borić/Köln Datum objave: 04.07.2023.
