Neki su vjerovali da se je bivši predsjednik vlade i sadašnji predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović promijenio, da je temeljem negativnih iskustava, postao od političara državnik i kao takav da je podesan za državnog poglavara.
U počeku njegova stolovanja na Pantovčaku tako je izgledalo. Moji zagrebački informatori tvrdili su da Zoky dnevno uzima nekoliko umirujućih pilula kako bi obuzdao svoju prenaglu narav i jezik koji radi prije razmišljanja. No prevarili su se. Gospodin predsjednik RH odnedavno ponovno “sije vatru” kao pravi hrvatski politikant nazivajući svoje protivnike svakojakim pogrdnim imenma, ali i oni mu ne ostaju dužni.
U tome uzvraćanju udaraca ističe se predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković koji bezobzirno optužuje za širenje mržnje ne samo svoga oponenta Milanovića nego i oporbene stranke Most i Domovinski pokret, pa i neke medije, konkretno TV emisiju Bujicu i Hrvatski tjednik.
Navodno su se svi oni udružili protiv njega kako bi ga svrgli s vlasti. Ali on im poručuje da oni “nikad neće doći na vlast u Hrvatskoj” i da im to “garantira”.
Zanimljivo, zanimljivo, pitamo se kako on to može jamčiti. Postoje samo dvije mogućnosti: “narediti” svome pravosuđu da im svim mogućim i nemogućim trikovima zabrani političko djelovanje ili “učvrsti” svoju sadašnju hrvatsko-srpsku koaliciju kao vlast za sva vremena, nešto što danas postoji samo u Bjelorusiji.
Nije za vjerovati da jedan “Europljanin” kao Plenković misli da je njegova prijetnja političkim strankama, pojedinim političarima i nekim medijima ostvariva u uvjetima sadašnje hrvatske demokracije. Očito se gospodin premijer pod utjecajem pucnjave na Banske dvore i drugih prijetnji u kojima je poimenice spomenut toliko poplašio da više nije gospodar svojih javnih nastupa kakav je bio dosad. A to onda više nije stvar politike nego psihijatrije. Njegova bi ga stranka morala povući za rukav i prišapniti mu da time mnogo više šteti sebi i svojoj političkoj obitelji nego onima koje napada.
No i ovo olajavanje između Pantovčaka i Banskih dvora mora naveliko štetiti ugledu tih dviju institucija i Hrvatskoj kao državi. Bilo je za očekivati da će doći do trzavica između predsjednika Republike i premijera, ali ozbiljni ljudi su se nadali da će ti sukobi ostati u granicama građanske pristojnosti i zajedničkih interesa šefova dviju institucija. No to se nije dogodilo.
Predsjednik Milanović je ocrnjavao teškim riječima sve one koji su ga kritizirali, udarao je “ispod pojasa” i iznosio privatne tajne svojih protivnika na način seoskih baba koje se svađaju preko plotova.
Nema tu ni trunka državničke ozbiljnosti.
S druga pak strane predsjednik vlade Plenković napustio je svoju prijašnju rezerviranost i iskoristio zločinački napad na Vladu kao napad na sebe jer, kako je rekao, “time je pređena granica”, a kako izgleda ta granica nije rekao. Svađa dvaju najutjecajnijih političara u državi može osokoliti sve one koji nemaju dobre namjere prema Hrvatskoj. Oni mogu tvrditi da ako se tako prepiru dvojica prvih političara u zemlji, država Hrvatska više nije dostojna poštovanja, o njoj se može svašta govoriti.
To je ta “balkanska krčma” u kojoj su Plenković i Milanović ugasili svjetla ili točnije rečeno obratno: upalili su sve reflektore da se u punoj javnoj svjetlosti mogu izudaravati po miloj volji na zlurado uveseljavanje domaćih i stranih promatrača hrvatske političke scene među kojima ima mnogo onih koji ne vole našu zemlju.
Stoga bi ozbiljni i zabrinuti građani preko svojih instuitucija i medija morali apelirati na predsjednika i premijera da prekinu sa svađama, da se smire i sastanu u tišini i izvan pogleda javnosti na pomirenje, odnosno na određivanje načina kako da ubuduće svladavaju svoje razlike u mišljenjima na civilizirani način.
Izabrao ih je narod, premda ne s baš velikom većinom, ali izabrao, te očekuje od njih da se ponašaju kao državnici, a ne politikanti.
Hrvatsku opterećuju brojni drugi problemi, pogotovo sad u vrijeme korona pandemije, da navedemo samo neke kao gospodarsko zaostajanje, masovno iseljavanje, korupcija, nepotizam, klijentelizam itd., pa bi rješavanje tih poteškoća trebali biti njihovi prioriteti, a ne ovo nadmetanje tko će kome zadati što prljaviji udarac.
Gospodo Milanoviću i Plenkoviću, molimo vas, ne svađajte se!
Autor: Gojko Borić, Köln Datum objave: 19.10.2020.
