Autor: fra Zvonko Tolić, HKM Stuttgart
Živimo u svijetu čestih euforija, očekivanih, prirodnih i onih na umjetan način izazvanih. Kad bismo doslovno preveli starogrčku riječ ‘euforija’, onda bi to bilo kao ‘dobar teret’. U tim se trenutcima oslobađamo raznih tereta i briga, bolesti i problema koje trenutno malo ili nimalo ne osjećamo. Kao da zaboravimo na realnost i probleme svakodnevnice.
Euforija nas dovodi u nerealno stanje duha, daleko od svakodnevnice u kojoj, zbog trenutne sreće, želimo zaboraviti sve ostalo, posebno ono opterećujeće. Euforiju na poseban način u naše vrijeme izazivaju sportski rezultati osoba ili ekipa s kojima se identificiramo. Prošlogodišnje svjetsko nogometno prvenstvo kod nas Hrvata izazvalo je euforiju u kojoj još uvijek na neki način s ponosom živimo.
Ne samo sportski rezultati, već i druga područja života u nama znaju izazvati različite zanose i osjećaje sreće ili barem želje da sreću negdje pronađemo. Možda je to traganje za srećom ponekad bijeg u neku euforiju, neki zanos. Možda bježimo od sebe u različite vanjske manifestacije koje nas okupiraju. Zaneseni smo svojim ili tuđim izgledom, ljepotom, materijalnim mogućnostima. Zanosimo se onim što nam svijet nudi i euforija zbog vlastitih mogućnosti ponekog odvede u nerealan svijet u kojem postajemo samodostatni. Ne treba nam više nitko, pa ni Bog. Sve možemo sami…
Ali, svi, pa i oni koji tako misle, znaju i duboko u sebi osjećaju prazninu duha u kojem naš ego caruje.
Gledajući i proživljavajući vlastita iskustva križa i tegobe života, ili prebrzog prolaska svega lijepog što nam se događa, ili učeći na iskustvima generacija koje su bile pa ih više nema, trebamo se suočiti s mudrošću života i razmišljati o neprolaznim vrijednostima. Pokušajmo razumjeti i pronaći onaj pravi zanos koji relativizira ono vanjsko, prolazno i propadljivo. Pokušajmo se okrenuti izvoru i uviru našega života, Stvoritelju koji nas je stvorio, u Kristu uzljubio, u Duhu Svetome prosvijetlio. Pokušajmo pronaći smiraj duše i duhovne euforije koja nas čini snažnima, mudrima, postojanima, duboko sretnima.
Neka nam ljubav Kristova pomogne razumjeti život, razumjeti Njega, da barem malo možemo uzvratiti na veliku Božju ljubav i darivanje. Ako nas Krist zanese, oduševi, razveseli, onda će nam život biti pjesma, a mi njegovi trubaduri, glasnici velikoga Kralja, na stazi života, kojom će i drugi krenuti, gledajući našu radost i smisao.
Datum objave: 08.02.2019.
