Eto, opet 'popovi' na Ultri...

Iako to nije moj svijet, niti mi je ikada bio privlačan, stvarno je neobičan stil života tih partijanera. Potegnuli su iz cijeloga svijeta, obučeni u različite kreacije, ističu svoje zastave, skaču, plešu, vesele se, prilaze jedni drugima kao da se oduvijek poznaju i razumiju.

A što smo mi radili tamo?

I mi smo išli partijati? Ma ne…

Išli smo jer kao kršćani u sebi osjećamo poziv da svojim primjerom, služenjem, strpljivim slušanjem, osmijehom, ispruženom rukom ili čašom vode pokažemo da u ovom svijetu postoji nešto više od blještavila reflektora, specijalnih efekta, vatrometa, prolaznog užitka… i svega onoga što nam “svijet” želi prikazati kao vrhunac ostvarenja smisla života. Za osmijeh na licu i radost u srcu potrebno je puno manje nego što mislimo, a to se moglo vidjeti na licima plemenitih volontera koja su “isijavala” radošću dok su nesebično, kako znaju i mogu, služili svakom čovjeku koji bi im prišao.

Od nas svećenika se očekuje da djelujemo na ovaj način, ali ovi laici koji su “potrošili” svoje vrijeme, te se stavili na raspolaganje i služili onima koje čak ni ne poznaju, ogromno su bogatstvo Crkve. Ponosan sam na njih do Neba!

Važno je naglasiti, da mi volonteri na Ultri nikoga nismo vukli za rukav niti ometali nečiji način zabave. Na Ultri smo bili prisutni nenametljivo. Ako nam netko želi prići, doći će, ako ne poštivali smo to.

Kao i svake godine do sada bilo je puno zanimljivih razgovora, susreta i diskusija. Jedni su od mene tražili da ih blagoslovim ili se kratko pomolim za njih, drugi samo čašu vode da utaže žeđ, neki su htjeli prokomentirati neke aktualnosti u Crkvi i društvu…

Opet sam se uvjerio koliko svaki čovjek žeđa za Bogom, a da toga nije ni svjestan. Na žalost izgubljen u pogubnim ponudama svijeta tu žeđ srca pokušava utažiti užitkom, traži ga u prolaznom i opipljivom, a nerijetko se mimoilazi s Bogom koji mu je tako blizu.

Jedno od najčešćih pitanja kada govorim o Ultri je: “Je li bilo negativnih iskustava?”. Čovjek u današnje vrijeme kao da prvo želi čuti ono negativno, može biti 100 pozitivnih stvari, ali ako je jedna negativna ona kao da ukrade svu pažnju.

Je li bilo negativnih stvari ove godine? Nažalost izgubljen je jedan mladi život i njega nitko više ne može vratiti. Pokoj vječni preminulom, a njegovoj obitelji neka Bog da snage da se može nositi s time. Osim toga bila je tu i nesnosna vrućina te pojedini zlonamjerni novinar koji nas je vrebao kako bi pokušao iskrivljeno prikazati ono što radimo, no velika većina novinara bili su otvoreni, korektni i objektivni u svom izvještavanju. Hvala im na tome! Hvala i nadbiskupu Zdenku Križiću koji nas je prije samog programa primio, blagoslovio, zahvalio nam što smo došli u Split i podržao naš rad.

A što reći nego, vidimo se dogodine… i naravno: “Bog je živ!”.

Autor: Fra Stjepan Ivan Horvat/Facebook Datum objave: 15.07.2024.