Autor: fra Ivica Perić/Svjetlo Riječi

Afrika je kontinent koji je većini ljudi uglavnom nepoznat. Zbog neznanja, ali i zbog predrasuda, ljudi uglavnom imaju iskrivljenu sliku o tome kako se u Africi živi. Sve je to nastalo zbog raznih filmova i napisa koji Afrikance predstavljaju kao čudake.

Mnogi ljudi imaju želju doći k nama da vide što i kako radimo, no neznanje stvara predrasude, predrasude stvaraju strah, a u strahu ljudi postavljaju razna pitanja, koja često nemaju veze sa zdravim razumom…

U posljednje vrijeme mi se puno ljudi javlja. Došli bi u našu misiju kao volonteri ili kao posjetitelji. Znatiželja ih ‘gura’, žele doći, neki su već i pred dolaskom. A onda krenu s pitanjima koja me, doslovno, izlude. I takva su mi pitanja otvorila oči, odnosno dokazala mi koliko ljudi, zapravo, malo znaju o Africi. S jedne strane im je egzotična i atraktivna te silno žele doći, dok s druge strane ona im tjera toliki strah u kosti, kao da će im život u svakoj sekundi ovdje biti u opasnosti.

Ovdje ljudi jesu siromašni, neobrazovani, žive u uvjetima koji su za prosječnog Europljanina potpuno nezamislivi, često su i gladni, žedni. Ali, nisu zli! Ovdje mnogi hodaju bosi, ali vjerujte mi, barem ovdje kod nas u Ruandi, ljudi ne hodaju goli! Ovdje mnogi ljudi žive u malim kućicama napravljenim od blata. I u njih će vas rado pozvati i ugostiti. Ali, ne, ovdje ljudi ne žive na drveću!

U mnogim afričkim zemljama postoje prirodni rezervati i nacionalni parkovi u kojima ćete vidjeti lavove, slonove, žirafe, leoparde, bivole… Ali, ne, te vas životinje neće čekati ispred vrata vaših soba, ako nam dođete u goste!

Originalni i puni života

Iz pisama ljudi koji mi se javljaju zaključujem kako mnogi smatraju Afriku jednom državicom. Rijetko tko će mi se javiti i reći – došao bih u Ruandu! Ljudi mi uglavnom pišu da žele doći u Afriku, a onda iz njihovih riječi shvatim kako misle da se ona može proći u jednome satu od istoka do zapada te od juga do sjevera.

Afrika je drugi kontinent po veličini i ima 54 države. Ako je suša pogodila Sudan, to ne znači da u Ruandi ne pada kiša. Na Kilimanjaru u Tanzaniji bude i snijega, ali to ne znači da je hladno na kenijskim plažama. Ako je neka bolest pogodila Sierra Leone, to ne znači da ćete biti ugroženi u Etiopiji.

To je kao da, zbog straha od terorističkog napada na željezničku stanicu u Madridu, odustanete od dolaska u Bosnu i Hercegovinu. Još je jedna stvar koju sam primijetio kod ljudi koji nam dođu kao volonteri. Oni silom žele promijeniti ljude ovdje. A to je potpuno pogrešan put.

Mi ih ne želimo mijenjati. Mi želimo da ostanu svoji, originalni, puni života, nasmijani. Samo ih obrazujemo kako bismo im dali šansu za bolju budućnost, za mogućnost zapošljavanja, za bijeg od siromaštva.

Ruanđani, a vjerujem i većina Afrikanaca, ne forsiraju ljude da se mijenjaju, već im dozvoljavaju da budu originali, a ne kopije. Imaju osjećaj za čovjeka i vole ga onakvog kakav jest. Evo jednog zanimljivog primjera. Kada čuju ritam bubnjeva ili neku glazbu, odmah skaču na ples. Ne brinu o tome gleda li ih netko. A našim ljudima, najčeš¬će, bude neugodno zaplesati. Jer se boje da ne znaju plesati te da će ispasti smiješni.

Malarija je kao gripa

Zanima naše ljude i što mi ovdje jedemo. Hrana je različita i uglavnom jedemo grah, palentu, slatkasti krumpir te ostale vrste povrća. I sve je svježe i netom ubrano iz našega vrta. Ponekad se na našem stolu nađe i neka druga namirnica koja se može kupiti u većim i bolje opskrbljenim trgovinama. Ako netko od posjetitelja poželi pojesti nešto od onoga što ga podsjeća na dom, neki slatkiš, sir, nešto suhomesnato, može i to čak naći u većim trgovinama, no cijene su puno, puno skuplje nego u europskim državama.

A kad smo kod hrane… Ljudima u Ruandi potpuno je normalno jesti neke vrste insekata kao što su leteći mravi ili skakavci. Jako su ukusni! Predlažem da probate!

Možda vam to stvara izraz zgražanja na licima, ali vjerujte, i Ruanđanima je nevjerojatno to što mi jedemo puževe, žabe, sir. Različitost kultura treba prihvatiti kao izazov. Da iskusimo nešto novo!

Kada govorimo o bolestima, mnogi mi pišu da bi došli, ali se boje malarije. Malarija je bolest kao što je kod nas gripa. Ljudi od nje umiru samo ako se ne liječe. Neugodna je, iscrpi, ali uz pravilnu terapiju, vrlo brzo se preboli.

Afrika bi svima nama trebala biti primjer! Na svakom koraku se osjeti život. Imaju vremena za prijatelje i u centru pažnje im je čovjek, a ne ono što on posjeduje.

No, najbolji način da promijenite svoje mišljenje i da vidite kako ovdje ljudi žive je – srušite predrasude i dođite u Afriku. U Ruandu, Ugandu, Keniju, Tanzaniju…. Puno je ovdje divnih zemalja!

Datum objave: 20.09.2018.