Nedavno je, austrijski dnevnik „Der Standard“ (10.03. 2021.) uzeo na nišan Željanu Zovko, zastupnicu Republike Hrvatske u Europskom parlamentu jer, navodno, zastupnica Zovko, ne može se ‘odlučiti’ koga predstavlja u Europskom parlamentu, Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu.

Što nam je sve rekla zastupnica Republike Hrvatske u Europskom parlamentu Željana Zovko, pročitajte u nastavku.

Kako je došlo do toga da ste kao bivša veleposlanica Bosne i Hercegovine postali hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu?

Ja sam, kao i 1.1 milijun građana BiH, građanka RH. Živim u Splitu. Stručnjak sam za vanjsko-politička pitanja, odnosno pitanja mira i sigurnosti. Premijer Plenković je prepoznao moje znanje i predložio me za listu u EP. Zbog vanjsko-političkog backgrounda, postala sam i potpredsjednica Odbora za vanjske poslove.  

Vama austrijska novinarka Adelheid Wölfl prigovara da se „mentalno još uvijek nalazite u Hercegovini i u Europskom parlamentu lobirate s „narodnosne pozicije“ hercegovačkoga HDZ-a, pri čemu koristi nacistički termin „völkisch“. Što kažete o tim podmetanjima?

Nisam upoznata s tim pojmom, ali mi je jasno da novinarka Wölfl koristi nekoliko zastarjelih pojmova u njenom izvješću. Očito ne samo pojmova ratne propagande bošnjačke strane, već i nacističkih pojmova. Znamo što se kaže danas: kad se baciš na nacističke pojmove, izgubio si argument. Mislim da novinarka Wölfl očajnički zastupa interese radikalno-bošnjačke elite, i ne pridonosi objektivom izvješćivanju, niti promicanju konstruktivne atmosfere u BiH.

Ona također tvrdi da želite „oživjeti“ Herceg-Bosnu i „zastupate ideologiju prema kojoj nad ljudima treba vladati  prema narodnosnim kriterijima i da u njima ne vidite građane nego pripadnike jednog etnikuma“. Pitanje: zar postoji suprotnost između ljudi kao građana i kao pripadnika određene nacije?

U BiH danas, kao i povijesno, imamo tri većinska područja. Jedan bošnjački, drugi srpski, a treći hrvatski. Njihovi se nazivi mijenjaju, i njihove unutarnje granice se mijenjaju kroz povijest. Međutim te tri zajednice postoje, kao ovakve, i onakve. Kako ih vidi ili naziva novinarka Wölfl je posebna priča, kako rekoh. Ja ih vidim kao stvarni dio BiH: povijesni, sadašnji, miješani. I hrvatska zajednica je multietnička kao i bošnjačka ili srpska. Primjer naj kluba u BiH, nogometnog kluba Zrinski je instruktivan. To je hrvatski klub, ali sve tri zajednice ga čine uspješnim. U jednom momentu, obrana je bila većinom Bošnjaci, sredina Hrvati, a u napadu Srbi. I takav segment Herceg-Bosne postoji. Ne znam zašto to smeta austrijskoj novinarki.   

Austrijska novinarka Vam zamjera zahtjev da djeca u Bosni trebaju biti “školovana u svome materinjem jeziku“, znači hrvatska u hrvatskom jeziku, uz primjedbu da svi Bosanci, (Hercegovce na spominje!) govore „istom ijekavskom jezičnom varijantom“, (kojega jezika ne kaže) ne znajući da se sličnost između hrvatskog, srpskog i bošnjačkoga jezika u BiH doduše ispoljava u ijekavštini ali da postoje i mnoge razlike koje treba poštivati. Hrvatski jezik je od prije nekoliko godina priznat kao posebni jezik ne samo među svjetskim  jezikoslovcima nego i u službenim međunarodnim kulturnim institucijama. Što kažete na ovo neznanje navedene novinarke?

Pravo na jezik je sastavni dio ljudskih prava …..

Austrijanki smeta i činjenica da je dopredsjednik vanjskopolitičkoga odbora EU parlamenta unio u izvješće o prilikama u BiH traženje da se izmjeni Izborni zakon što ona omalovažava tvrdnjom da „time HDZ BiH želi sačuvati i učvrstiti svoju vlast“, a ni riječi o tome da se u izmjeni Izbornog zakona propisuje nešto sasvim politički korektno, naime da svaki konstitutivni narod posebno bira svoje političke predstavnike, što nije slučaj u Federaciji BiH u kojoj su Bošnjaci, a ne Hrvati, već po drugi put izabrali Željka Komšića za „hrvatskog“ predstavnika u tročlanom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine što je odbio i Ustavni sud BiH.  Tome nasuprot ona zagovara presudu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj Bosna i Hercegovina treba da postupno postane „građanska država… u kojoj će Židovi i Roma moći biti birani u Predsjedništvo.“ Pitanje: jesu li oni uz Bošnjake, Srbe i Hrvate konstitutivni narodi Bosne i Hercegovine i koliko njih uopće ima u postotcima u stanovništvu BiH?

Već sam nekoliko puta rekla da je građanska država BiH moguća, ali putem triju konstitutivnih zajednica. Svaka je multietnička i novi Izborni zakon to treba realizirati. To je i rješenje za Sejdić-Finci. Rješenje koje nudi radikalna bošnjačka elita, i novinarka ih promovira, nudi građansku državu kojom će dominirati bošnjački upravljački stalež. Sorry, ali to nije demokracija. Europa nudi broj rješenja za multietničke države, i mi idemo u tom smjeru.    

Standardova novinarka uopće ne spominje da su Hrvati u BiH imali najveće gubitke u stanovništvu u posljednjem ratu, u postotcima ih je 35 posto manje nego prije rata, i da još nemaju neka prava, primjerice svoj televizijski program čak kao  brojne nacionalne manjine u Europskoj Uniji. Što kažete na to?

Novinarka ne spominje puno stvari. Ali to joj nije cilj. Cilj joj je zastupati društvo s kojim već živi godinama u Sarajevu. I to ja razumijem. Samo mi je žao što koristi zastarjelu anti-hrvatsku ratnu propagandu, i žao mi je da njezini urednici nisu svjesni što im dopisnica zastupa. Pitanje BiH im očito nije toliko važno. 

Neshvatljivo je da jedna navodna stručnjakinja za jugoistočnu Europu ili Zapadni Balkan ne zna da je Bosna i Hercegovina od turskih vremena do danas bila i ostala višenacionalna zemlja i da su njezini Hrvati uvijek bili dio zajedničke hrvatske nacije što vrijedi i za Srbe kao pripadnike srpske nacije. Osim toga ne zna da Republika Hrvatska kao supotpisnica Daytonskog ugovora, ali i prema svome Ustavu, ima pravo brinuti se o svojim sunarodnjacima u BiH. Kako tumačite tu jednostranost austrijske novinarke, odnosno njezino neznanje o tome da je BiH i za vrijeme Austro-Ugarske bila višenacionalna i da svi napori Budimpešte, konkretno carskog namjesnika, Mađara Benjamina Kallaya, da stvori „bosansku naciju“ propali? Izgleda da se austrijska novinarka Wölfl uputila Kallayevim stopama u povijesno bespuće, što kažete na to?

Rijetko tko poznaje ime Benjamina Kallaya, ali to je ime ključno za današnje političke radnike po pitanje BiH. On je počeo koristiti pojam Bošnjaci, kako bi mogao govoriti o stanovnicima BiH u jednoj riječi. Rekao je otprilike: ja ću vas zvati Bošnjacima dok vi ne odlučite što ste vi. Stoljeće kasnije stanovnici BiH su odlučili: mi smo isto sto smo i bilu u vrijeme Kallaya: Hrvati, Srbi te Muslimani ili sada Bošnjaci. Na žalost, novinarka Wölfl i veliki broj stranih analitičara tu realnost ne prihvaća. Zbog toga njihova politika ne uspijeva.

Možete li nam ukratko skicirati Vaše napore u Europskom parlamentu da Bosna i Hercegovina napokon ostane ono što je uvijek bila – višenacionalna država, i da njezini Hrvati budu u svemu jednakopravni s ostala dva konstitutivna naroda, Bošnjacima i Srbima?

Radim na „lessons learned exercise,“ odnosno zagovaram politiku da nakon 25 godina neuspjeha Daytona moramo pronaći novu logiku i politiku. Moramo naći europska rješenja za europsku BiH. Isto tako naglašavam važnost stabilnosti BiH kao susjedne države RH. Ovako nestabilna i nesigurna država nije od koristi susjedima niti njezinim građanima.

Autor: Gojko Borić, Köln Datum objave: 27.03.2021.