DRUGA STRANA PRIČE Naši u Njemačkoj optuže poslodavce za prijevaru, a često ‘zaborave’ reći da su lagali, da kockaju, piju…

Autor: Stjepan Bingula

U ovih par godina kako sam administrator Facebook grupa u kojima se okuplja velik broj ljudi iz Hrvatske i okolnih država koji rade ili žele raditi u Njemačkoj, načitao sam se kojekakvih priča. Jedna od onih koja se često ponavlja je priča o prijevarama radnika od strane naših poslodavaca u Njemačkoj. U većini slučajeva su to bile bajke. Sad ću vam i pojasniti zašto.

Prvo, ne želim reći da među poslodavcima Hrvatima u Njemačkoj nema prevaranata. Pri tome na jednu stvar treba obratiti pažnju – kada su oni koji su prevarili radnike došli u Njemačku. Jedan mali dio ih je došao 90-ih kao izbjeglice. A najveći između 1. srpnja 2013. i istog datuma 2015. Tada su hrvatskim državljanima još bile potrebne radne dozvole, a otvaranje obrta je bio najbezbolniji način da odmah počneš raditi. I ti su ljudi počeli raditi, postali ‘veliki šefovi’, naplaćivali po satu 11-13€, zaposlili radnike i obećali satnicu 10€ brutto… Što je nemoguće sa zarađenih 13€, jer radnik u tom slučaju košta oko 18€. I što se događa? Poslodavac, možda i nenamjerno, postaje prevarant. Na sreću, takvih ima malo.

Mnogo je više radnika koji dolaze puni euforije, vjeruju da će imati velike plaće jer im je rekao od prijatelja prijatelj ili od njegove cure stric, da su minimalne plaće 3000€. A kada dođu, eto jada. Poslodavac ne plaća 3000€ nego oko 40 posto manje. Naravno, riječ je o razlici između brutto i netto.

Postoji još jedna grupa, a to su oni koji se predstavljaju kao ‘vrhunski meštri’. Vrhunski kuhar, krovopokrivač i slično. A taj isti kuhar ne zna napraviti tijesto za palačinke, a krovopokrivač se boji ići na krov. Naravno, za par dana lete s posla. I onda, naravno, optužuju poslodavce da su prevaranti. Tako sam baš danas pročitao komentar jednog vlasnika restorana koji je hitno tražio kuhara. Našao je jednog koji mu je rekao da zna raditi sve. Platio mu je kartu za avion, on je došao i počeo raditi. Kad je šef ušao u kuhinju, imao je što vidjeti – ‘kuhar’ nije znao držati ni tavu u ruci. Uništio mu je 20 kila mesa i spalio novu mašinu za ribanje zelja od 2200 eura. Kad mu je rekao da pokupi stvari, radnik je tvrdio da ga je prevario. 
Najveća je grupa onih koja misli da se u Njemačkoj dobiva puno eura bez rada. Primjer – pitamo jednog čovjeka kako mu je na novom poslu. Njegov je odgovor: ‘Radim 8,5 sati, a plaćeno mi je samo 8, jer mi odbiju pauzu.’ A od ovih 8 sati ima 7:45 minuta aktivnog rada, a on je ‘dolje’ naučen na najviše 4,5-5 sati aktivnog rada.

Zadnja grupa koju ću spomenuti (iako ih ima još puno) su osobe koje imaju vrhunske poslodavce, vrhunske plaće, ali svima pričaju da ih poslodavac izrabljuje i krade. Naravno, ljudi iz te grupe redovito ‘zaborave’ spomenuti da jako vole male konjiće koji trče po ekranu i mole Boga da njihov bude najbrži, a uvijek je najsporiji.

Da zaključim – poslodavci često ispadaju prevaranti. Ali, nekad ne zato što doista varaju, nego zato što njihovi bivši ili sadašnji radnici tako tvrde. Oni se često nemaju šansu izjasniti. I čak i kad ih za to optužuju kockari, alkoholičari, neradnici i lažovi, poslodavci ispadaju prevaranti. Vjeruje se narodu, makar i laže. 

Datum objave: 28.12.2018.