Biskupsko ređenje mons. Željka Majića održava se u subotu, 2. ožujka u 11 sati u banjolučkoj katedrali. Glavni zareditelj je vrhbosanski nadbiskup i metropolit Tomo Vukšić, a suzareditelji umirovljeni banjolučki biskup Franjo Komarica te mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj Petar Palić.

Prezbiteri pratitelji su duhovni pomoćnik u Osijeku o. Dragan Majić DI i župnik Župe sv. Mihovila u Drinovcima fra Josip Mioč OFM. Liturgijsko pjevanje predvodit će Katedralni zbor „Marija“ iz Mostara uz pratnju gudačkog orkestra. Dirigent je mo. don Dragan Filipović.

Banjolučkom biskupijom su od njezina utemeljenja 5. srpnja 1881. do danas upravljala sedmorica biskupa. Čak četvorica bili su apostolski administratori, dok su trojica bili rezidencijalni biskupi. Oni su: dr. Josip Stadler, apostolski upravitelj (1882. – 1884.), fra Marijan Marković, apostolski upravitelj (1884. – 1912.), fra Jozo Garić, rezidencijalni biskup (1912. – 1946.), dr. Smiljan Franjo Čekada, apostolski upravitelj (1946. – 1951.), dr. Dragutin Čelik, apostolski upravitelj (1951. – 1958.), mons. Alfred Pichler, rezidencijalni biskup (1959. – 1989.) i mons. dr. Franjo Komarica, rezidencijalni biskup (1989. – 2024.).

(Izvor: „Banjolučka biskupija u riječi i slici od 1881. do 2006.“; Franjo Marić, Anto Orlovac).

#Franjo #Komarica nakon 35 godina biskupske službe odlazi u mirovinu, a Banjolučku biskupiju ostavlja na upravljanje svećeniku Mostarsko-duvanjske biskupije don #Željku #Majiću

Objavljuje CroExpress – informativni medij Hrvata izvan Republike Hrvatske u Petak, 1. ožujka 2024.

Mons. Željko Majić rođen je u Drinovcima 28. ožujka 1963. Gimnaziju pohađa u isusovačkom sjemeništu u Dubrovniku (1977.-1981.). Nakon vojne službe u Srbiji (1981.-1982.) studira filozofiju i teologiju na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu (1982.-1988.). Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je po rukama biskupa Pavla Žanića u Mostaru 1988. godine.

Nakon ređenja obavlja različite crkvene službe: upravitelj Svećeničkog doma u Bijelom Polju (1988.-1989.), župni vikar katedralne župe Marije Majke Crkve u Mostaru (1989.-1993.). Godine 1993. biskup ga šalje u Rim, gdje na Papinskom sveučilištu Lateranu, 1995. godine, postiže licencijat iz Pastoralne teologije („Pastoralni problemi u Trebinjskoj biskupiji za otomanske vlasti i pastoralna skrb Kongregacije za širenje vjere“).

Po povratku u Biskupiju ponovo je imenovan župnim vikarom u katedrali u Mostaru. Obavlja službu biskupova osobnog tajnika (1997.-2000.), župnika župe Presvetoga Trojstva Blagaj-Buna (2000.-2006.), vicerektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu (2006.-2012.). Od 2012. do 2021. godine generalni je vikar u Mostaru. A od 2019. također ravnatelj Caritasa Biskupijâ Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan. Za vrijeme službe biskupova tajnika, u svojstvu župnoga upravitelja, bio je zadužen za župu Grude (1999.-2000.), a za vrijeme službe generalnoga vikara, u istom svojstvu, za župu Crnač (2013.-2022.).

Za službovanja u Rimu i u Mostaru uredio je, zajedno s drugima, više knjiga duhovnoga, teološkoga i pastoralnoga karaktera.

Banjolučki biskup u miru i apostolski upravitelj mons. Franjo Komarica službu rezidencijalnog biskupa banjolučkog obnašao je od 15. srpnja 1989. godine.

Rođen je, 3. veljače 1946. u Novakovićima, župa Petrićevac. Osmogodišnju školu završio je u Banjoj Luci, sjemenišnu gimnaziju u Zagrebu (1961. – 1963.) i Đakovu (1963. – 1965.), teološki studij u Đakovu (1967. – 1968.), a nastavio ga je na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Innsbrucku (1968. – 1972.). Za svećenika ga je zaredio biskup Alfred Pichler u crkvi otaca trapista u Banjoj Luci, 29. lipnja 1972. Nakon ređenja nastavio je posebni studij u Innsbrucku, gdje je 1973. magistrirao, a 1978. doktorirao liturgiku. Po svršetku studija imenovan je predavačem na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu, gdje od 1978. do 1986. predaje liturgiku, liturgijski pastoral, pastoral selilaca i crkveno pjevanje. Ujedno je vodio dva crkvena zbora: bogoslovski i katedralni.

Sluga Božji papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 28. listopada 1985. pomoćnim biskupom banjolučkim i naslovnim biskupom biskupije Satafis u Africi. Isti ga je papa i zaredio za biskupa u bazilici sv. Petra na Bogojavljenje, 6. siječnja 1986., a upravu biskupije preuzeo je 15. srpnja 1989.

Osim uprave povjerene mu Banjolučke biskupije obnašao je niz dužnosti u Biskupskim konferencijama, prvo Jugoslavije, a potom Bosne i Hercegovine kojom je i predsjedao u dva mandata.

Za svoje djelovanje primio je niz međunarodnih priznanja i nagrada, a 2004. nominiran je i za Nobelovu nagradu.

Svakako je jedno od najvećih djela biskupa Komarice njegovo uporno zauzimanje za proglašenje blaženim sina Banjolučke biskupije Ivana Merza. Za tu radosnu prigodu pozvao je u Banju Luku slugu Božjega papu Ivana Pavla II., koji je, iako već teško bolestan, 22. lipnja 2003. pohodio ovu biskupiju i na Petrićevcu proglasio blaženim Ivana Merza.

Autor: CroExpress Datum objave: 02.03.2024.