Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje ove godine na poseban način pokazao je da Hrvatska, kako kaže naša stara narodna budnica, “ni propala”.

Više od 150.000 Hrvatica i Hrvata bilo je u Vukovaru i odalo počast svim žrtvama koje su utkane u temelje naše domovine. U Škabrnji je također bilo desetke tisuća ljudi u Koloni sjećanja. Ono što je bilo prekrasno za vidjeti jest da su koračali zajedno hrvatski branitelji, hrvatski vojnici koji danas služe domovini, a usporedo s njima većinom hrvatska mladost koja je pristigla iz svih dijelova domovine, kao i iz iseljeništva i Bosne i Hercegovine. Hodali su dostojanstveno, ponosno noseći hrvatske stjegove i s maksimalnim poštovanjem prema žrtvama koje su prinesene na oltar domovine.

Često se naši branitelji pitaju jesu li se borili za ovakvu stvarnost u Hrvatskoj koja, ako gledamo medije i glasne manjine, ne samo da ih ne poštuje, nego ih prezire unatoč nevjerojatnoj žrtvi koju su podnijeli za Hrvatsku.

No, ta tiha, mlada, ponosna Hrvatska koja odaje počast ne samo u Vukovaru i Škabrnji, nego u svim gradovima gdje god ima Hrvata, upravo je ona Hrvatska za koju su se oni borili. Predivni prizori cijelih obitelji koje koračaju prema Memorialnom groblju u Vukovaru istinski su najljepši trenuci tijekom ovih obilježavanja. I ovi ljudi ne osjećaju mržnju, već iskazuju poštovanje prema žrtvama heroja Vukovara i Škabrnje. Sjećanjem na te teške dane, djeca se uče voljeti i biti zahvalni za slobodu, a iz toga ne proizlazi mržnja, već osviještenost o teškoj prošlosti svojih predaka.

Za razliku od onih s one strane Dunava, čije političke elite i mediji i danas šire mržnju i strah među narodom, ni jedan masovni medij u Srbiji nije prenio bilo kakvu priču o zločinima u Vukovaru i Škabrnji – oni o tome šute. Interesantan je taj zavjet šutnje o nestalima u Vukovaru i diljem Hrvatske, kao da nakon svih zala ne žele pokajanje i oprost. No, to je na njima.

Na nama je da volimo i poštujemo svoje, kao što smo to pokazali u subotu i da to štovanje prenosimo na mlađe generacije, da se nikada ne zaborave sve žrtve položene na Oltar domovine. Samo tako ćemo moći nastaviti graditi sigurnu, poštenu, vrijednu i radnu Hrvatsku.

Počeli smo sa starom hrvatskom budnicom Ljudevita Gaja, pa ćemo i tako i zaključiti ovu priču zadnjom strofom ove prekrasne pjesme:

Kada mi oružje jasno
Vu zrak zdignemo,
Tudju silu rano kasno
Na tla prignemo;
Za dom naš i za Cesara,
Se aldujemo,
To je krepost dedov stara,
Ku poštujemo.

Autor: CroExpress/Ivan Novokmet Datum objave: 20.11.2023.