Autor: Slobodna Dalmacija/ CroExpress
Vratila sam se u Hrvatsku iz inata! Znam da to može zvučati malo čudno, ali još uvijek vjerujem da Hrvatska može biti sjajna zemlja, da imamo izvrsne predispozicije za uspjeh. Slažem se, ljudima ovdje nije lako. Ako odeš van, puno ćeš lakše naći posao. Izazov je živjeti vani, ali naći pristojan i dobro plaćen posao, možda ne odmah u struci, to nije teško. Kaže se – ako u Londonu ne možeš naći posao, nećeš nigdje. Ali, nije mi to bio izazov, piše Slobodna Dalmacija.
Možda će većini ljudi u Hrvatskoj ove riječi zazvučati nestvarno u situaciji kada mase, osobito mladih ljudi, grabe svaku priliku i kupuju jednosmjernu kartu prema nekoj od europskih meka, ali 26-godišnja Zagrepčanka Lara Hamer donijela je odluku učiniti baš suprotno.
Pripada jednoj od prvih generacija djece rođene u samostalnoj Hrvatskoj (1992. godine), milenijalcima kojima nije teško sviti gnijezdo u bilo kojem kraju svijeta. Ipak, njezina je priča toliko različita od onih pripadnika njezina naraštaja o kojima danas najčešće pišemo.
Prije svega, Lara je u srpnju ove godine stekla diplomu prvostupnice međunarodnih odnosa i politike na sveučilištu u britanskom Northamptonu, gradu nešto većem od Splita (200-tinjak tisuća stanovnika), smještenome oko stotinu kilometara sjeverozapadno od Londona. Međutim – odlučila se vratiti u Hrvatsku. I to ne sjediti skrštenih ruku i čekati posao, nego s već razvijenom idejom koju namjerava oživjeti u Lijepo našoj.
Prvostupnica sam politologije, što je zanimanje vrlo teško zapošljivo u Hrvatskoj. Međutim, ono što te nauče vani na fakultetu, a kod nas ne, jest kako da se sam pokreneš i ne očajavaš – kaže Lara.
‘Baš me zanima čija je’
Tako su još pri kraju studija u Velikoj Britaniji, u ožujku ove godine, ona i prijateljice iz Hrvatske Bruna Tomšić iz Zagreba, koja je u Northamptonu završila novinarstvo, te Antonia Obrvan iz Metkovića (ondje završila studij prava) osmislile projekt socijalnog poduzetništva i pomoći nezaposlenim mladima u Hrvatskoj pod nazivom MilleniDREAM. Jedva pola godine poslije, u listopadu, projekt su djevojke predstavile ni manje ni više nego – u Chicagu na konferenciji fondacije bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona.
Novčanu potporu projektu na kraju nisu dobile, ali je već uspjeh u tome što je među desecima tisuća prijavljenih projekata iz cijelog svijeta upravo njihov MilleniDREAM ušao u najuži krug od tisuću onih koji su dobili pozivnicu u Chicagu na licu mjesta predstaviti se potencijalnim donatorima. Dodajmo kako je Clintonov novac dobilo samo sedam projekata.
– Nismo razočarane ni obeshrabrene. Idemo dalje. Ovo je bilo dragocjeno iskustvo, a sada ćemo financijsku potporu zatražiti u fondovima Europske unije – optimistična je Lara, prepričavajući kroz smijeh kako su novac za put pokušale pronaći i u Hrvatskoj ali su ih dočekali tipični ‘malomištanski‘ komentari:
– Kada smo projekt predstavile u Hrvatskoj bilo je sjajnih komentara ali i onih tipa: ‘Baš me zanima čije je ona kumče‘, ‘Cure hoće novca da odu malo u Chicago!’. Na kraju je putovanje financiralo naše sveučilište u Northamptonu – prepričava Lara.
Ipak, djevojke, kao što je rečeno, od projekta nisu odustale jer smatraju kako on za mlade ljude u nas, prije svega studente, apsolvente i tek diplomirane, može biti izuzetno važan jer ima za cilj pomoći im da lakše dođu do tržišta rada i postanu konkurentni. Djevojke su zamislile da se kroz projekt povežu mladi, akademska zajednica i poslodavci kako bi se studentima omogućilo stažiranje, volontiranje i na kraju pronalazak posla. Osim toga, organizirale bi sajmove zapošljavanja, ali i pomagale u stjecanju nekih, danas neophodnih vještina za konkuriranje na tržištu rada.
– Planiramo takozvane ‘soft skills’ radionice koje bi pomagale mladima u pisanju životopisa, što boljem predstavljanju budućim poslodavcima, tome kako odraditi dobar intervju, kako dobro voditi društvene mreže da biste bili zanimljivi poslodavcima, recimo, na LinkedInu koji čitaju mnogi, osobito strani poslodavci. Danas mladi ljudi završe fakultet i konkuriraju za posao pa napišu CV na pet stranica. To je stara škola, to danas ni jedan poslodavac neće pročitati jer nema vremena – neki su od Larinih savjeta..
– Mene s puno radnih mjesta u Hrvatskoj diskvalificira činjenica da nemam završen diplomski studij (master). To je smiješno jer u Engleskoj već na prvoj razini studija steknete toliko znanja i praktičnih vještina da se možete odmah zaposliti. Također, za razliku od nas, mnogo mladih ondje ne upisuje diplomsku razinu studija odmah nakon što završe bachelor jer žele neko vrijeme raditi i vidjeti gdje će se profilirati te što će ih na kraju zanimati – kaže Lara, koja ima u planu jednog dana nastaviti studij na diplomskoj razini.
E sad, ako vas zanimaju pojedinosti iz Larine biografije, odmah moramo prekinuti nagađanja – ona nije dijete političara niti bilo kakvog hrvatskog novovjekog mogula. Naprotiv, ta je uporna djevojka odrasla u obitelji sa sestrom i majkom koja ih je sama školovala, a koja je radila u školi, odnosno u području obrazovanja. Studij u Engleskoj završile su i ona i (starija) sestra koja se također zaposlila u Zagrebu. Lara voli reći kako je čisti mit da morate imati novca kako biste studirali u inozemstvu.
Kod nas se i dalje ‘buba’
– Hrvatski studenti u zemljama Europske unije studiraju pod istim uvjetima kao domaći studenti. U Velikoj Britaniji studij kreditira britanska vlada i to izravnom uplatom sveučilištu, a vi taj kredit vraćate tek kada završite studij, zaposlite se i ostvarujete godišnja primanja viša od 21 tisuću funta. To je jako teško postići pa se može dogoditi da kredit zapravo nikad ne otplatite. Ali, ono što je važno jest da, ako u Britaniji radiš uz studij, možeš zaraditi dovoljno novca za troškove života – prepričava Lara Hamer.
Drugi je mit koji Lara želi razbiti taj da, ako u Hrvatskoj ne možeš završiti fakultet, ne možeš nigdje. Naprotiv, ona je najprije upisala studij prava u Zagrebu, ali je od njega odustala.
Dok joj je fakultet bio neprocjenjivo iskustvo i pozitiva, isto to ne može reći za socijalnu dimenziju života u Engleskoj. Upravo to je imalo utjecaja i na povratak.
– Stvarno nismo svjesni u kakvoj mi predivnoj zemlji živimo. Bila sam i ja negativna prema mnogo čemu u Hrvatskoj, ali iskustvo života vani me potaknulo da malo manje kritički gledam na svoju zemlju. Na primjer, mi stalno govorimo da je naš zdravstveni sustav koma, ali njihov je još gori i sve ide k tome da se privatizira. Osim toga, mi se puno bolje zabavljamo, izlazimo van, bitno nam je da smo zajedno, brinemo se jedni o drugima, a tamo su ljudi dosta otuđeni. I puno više piju! – smije se Lara.
– Sve nas koji smo završili studij vani obično pitaju zašto smo se vratili. Ne zato što su zlonamjerni, nego uvijek uz sugestije kako ovdje nema budućnosti. Mi smo jedna od prvih generacija rođenih u samostalnoj Hrvatskoj i užasava me pomisao da bismo mogli biti zadnja koja će ovdje ostati. Ne bježim od toga da se ovdje teško živi, ali isto tako izgleda kao da se nad nama nadvio nekakav oblak frustracije i nikako da se raščisti. Kao da smo navikli na razočaranja. Vjerujem ipak da imamo razloga za optimizam i da sami možemo puno toga promijeniti – uvjerena je ova mlada dama.
Datum objave: 08.11.2018.
