Vjerojatno svim programerima, pa tako i meni, najbezvezniji tip varijable je string. Ono, moraš se njime baviti, čuda programirati kod unosa i izvješćivanja, a ništa njime ne možeš izračunati.
Sve do nedavno, i ja sam tako gledao na tekstualne podatke. Ponešto popravljanju percepcije su pružili alati za pretraživanje, koji su omogućili asocijativne upite nad podacima.
No, mislio sam da je tu “priči kraj” što se tiče obrade podataka tipa string. No, zaigrao sam se u korištenju matematičko statističkih alata kojima je string jednako vrijedan podatak kao i drugi tipovi podataka pogodni za računanje.
Sad su izbori, pa sam za primjer uzeo stranice nekih vrlo istaknutih osoba koje izazivaju jako veliki broj komentara, a time i pažnju na Facebooku.
Analitičar u mom karakteru je “osjetio” da tu ima “puno režirane produkcije”, međutim, kako to dokazati?
Uzeo sam u obradu nekoliko profila suprotstavljenih opcija i namučio se sa copy/paste komentarima i njihovim autorima. Pustio sam “stroju” da te podatke analizira. I tup, stotinjak raznih komentatora je stroj sveo na nekoliko.
AGITPROP je bio poznat krajem WW2. Najpoznatiji proizvod je pjesma poznata po stihu: “Amerika i Engleska, bit će zemlja proleterska”… Tada nije bilo Facebooka, a radio postaje i zvučnici po električnim stupovima su bili sredstvo AGITPROP-a. Pjesme “lakih nota”, bile su najbolje sredstvo kolektivne indoktrinacije.
Da me se ne razumije pogrešno, treba shvatiti da tek 2% ljudi mijenja svijet. Ostali su tek sljedbenici. Govorili mi ovo ili ono, to je činjenica. Izbori ne mijenjaju ništa. Jedine promjene su u izboru onih koji će biti izabrani. Najbolji primjer je Gorbačov. Bi li bilo “perestrojke” da su izabrali nekog tko je po karakteru bio sličan Staljinu ili Brežnjevu?
Mihail je bio tek gruda snijega… Sitna, ali bitna…
Tako i “string statističko matematička analiza” stotine komentatora svede na uski krug ljudi koji “produciraju komentare”. AGITPROP i danas postoji, samo su mediji i metode drugačije.
No, ne čine to samo političke opcije. Ne nikako. Čine to i medijske kuće, koje žele umjetno dizati svoju popularnost, čine to tvrtke koje žele podignuti dosege svojih marketinških poruka.
Pa kad se i ako se krenete žustro prepirati na nekim portalima, sjetite se ovog što sad pišem. Ne morate biti informatičar ni programer.
Dovoljno je malo zdrave logike.
Kopirajte te komentare iz nekoliko postova u neki tekst editor, i onda, “hladne glave” pokušajte logički analizirati kako komentatori pišu, koje riječi koriste, u čemu najčesće griješe… Možda ćete shvatiti o čemu pišem.
Nista se na Facebooku ne rješava. Nikakvi komentari ništa neće promijeniti. Sve to spada u tih 98% mase koja teče u budućnost.
U čemu je promjena?
Upravo u primjeru Gorbačova… Budite dio onih koji će izabrati onog koji će na izborima biti izabran!
Autor: CroExpress; Damir Lacković Datum objave: 19.04.2021.
