Dan poslije Božića katolici diljem svijeta obilježavaju blagdan svetog Stjepana – prvomučenika. U tradiciju crkvenog običaja u Hrvatskoj na taj dan se slavi novi početak i čestita Božić svojim bližnjima.

Stjepan se u kršćanskoj ikonografiji prikazuje kao mladić u đakonskoj odjeći, držeći palmu kao simbol mučeništva u jednoj ruci, te kamenom u drugoj.

Tko je bio sveti Stjepan?

Sveti Stjepan je prvi koji za Krista posvjedoči svojom krvlju. Zbog toga je nazvan Prvomučenik ili Protomartyr (Πrwtomartύr), a njegov lik je u povijesti crkve i spasenja ostao kao primjer svih ostalih mučenika. Ne zna se točno kad se rodio, a pretpostavlja se da je mučeništvo podnio u mjesecu svibnju.

Svetkovina se svetoga Stjepana Prvomučenika slavi drugi dan Božića, 26. prosinca od 380.-e godine.

Sveti je mučenik Stjepana bio Jeruzalemac, istinski Židov, te pravi praktični kršćanin. Prva ga je kršćanska zajednica imenovala jednim od sedam đakona. ‘Stjepan, pun milosti i snage, činio je velike i čudesne znakove u narodu…’ čitamo u Djelima apostolskim.

Brinuo se za siromašne, skrbio za udovice i ‘isticao se u čistoći i darežljivosti’. Posvuda je navješćivao radosnu vijest svog Učitelja. Na njegovu su se propovijed obratili mnogi Židovi, a broj prvih učenika (kršćana) u Jeruzalemu je iz dana u dan sve više rastao. I židovski svećenici su se obraćali na kršćanstvo.

Sva su ta pozitivna događanja razgnjevili Židove u Sinagogi i u Hramu, pa su čvrsto odlučili Stjepana uhititi i izvesti pred sud te pogubiti.

Pred Velikim je vijećem Prvomučenik održao čuveni govor, ispričavši im ukratko svu povijest od svetih Patrijarha (Abrahama, Izaka i Jakova), preko Mojsija i proroka pa sve do Isusa Krista kojega su također smaknuli, ne povjerovavši u Nj.

Židovski vođe nikako nisu mogli podnijeti da im netko čita bukvicu i da ih poučava u čemu su oni bili izvanredni stručnjaci, pa su Stjepana izveli izvan grada i kamenovali. A on im je, poput svoga Učitelja Isusa, oprostio dok su ga ubijali.

Umirući, bilježi Sveto pismo, Stjepan je klicao: Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!

Priča o kamenovanju svetog Stjepana povezana je s velikim likom kršćanske povijesti, koji se je u trenutku kamenovanja još zvao Savao i tada bio najvećim progoniteljem Isusa i njegova nauka, jer se nije bio obratio. On je odobravao Stjepanovo kamenovanje. Kod njega su odložili Stjepanovu odjeću. Bio je to sv. Pavao, kasnije, nakon obraćenja, najveći borac za Krista i najveći propovjednik Kristova evanđelja svih vremena. Sve se ovo, naime, zbilo, prema predaji otaca, 7 (sedam) mjeseci nakon Uzašašća Isusova na nebo.

Nakon Stjepanove mučeničke smrti, njegovo je tijelo preuzeo židovski pismoznanac Gamaliel i pokopao ga u nov grob na svojoj zemlji u blizini Jeruzalema.

Prema tradiciji, oko 415. godine, neki svećenik imenom Lucijan je u ukazanju saznao za grobno mjesto gdje je sahranjen đakon Stjepan. Ostaci tijela sv. Stjepana su iskopani te su kasnije čašćeni i na zapadu; jedan dio relikvija je prenesen u Carigrad, a drugi dio u Rim te zakopan uz tijelo sv. Lovre, đakona.

Našašće moćiju sv. Stjepana se slavi 3. kolovoza. Ova se svetkovina počesto brka s blagdanom sv. Stjepana, kralja, čiji se blagdan također slavi u kolovozu mjesecu, ali ne na isti dan. Stoga su obje istinske svetkovine sv. Stjepana Prvomučenika, i ona koja pada 26. prosinca, kad se slavi Stjepanova mučenička smrt i ona koja se slavi 3. kolovoza, to je svetkovina pronalaska relikvija sv. Stjepana.

Sveti Stjepan se štuje kao zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje. Njegovo ime je grčkog podrijetla, odnosno grč. στέφανος (stephanos) znači ‘kruna’, pa tog dana uz Stjepane i one čije je ime izvedeno od tog imena, imendan slave i Krunoslavi.

Autor: CroExpress Datum objave: 26.12.2023.