Autor: Ana-Marija Hota/Život u Dublinu
Uh, nakupilo se tih nekih novih članaka o Irskoj, kad ih pročitam preplavi me osjećaj: ’Ajme, pa nikada ne želim biti imigrant, nikada ne želim živjeti u toj zemlji Irskoj, pa tamo je još gore nego u Hrvatskoj.’ Ne, čekaj, pa ja već jesam imigrant, jako entuzijastični imigrant. A dobro, slučajnost, ali ne želim živjeti u toj Irskoj, pa tamo ljudi rade za samo 9.15 eura po satu!! Pa to zvuči grozno. Hm, čekaj, pa ja već živim u toj zemlji. Meni je prekrasna. Vjerojatno je problem u meni. Ili ne, možda je problem da su neki ljudi toliko negativni pa ti tako i satnicu od 9.15 predstave kao nešto katastrofalno. Pa to je čisto izrabljivanje, a u Hrvatskoj je minimalna satnica 2 eura! Hm, pa, zašto tih 2 eura odjednom zvuči kao puno bolja opcija od irskih 9.15 eura? Preračunato u kune, u Irskoj se zarađuje oko 68 kuna po satu, a doma 15 kuna po satu! Ali doma sunce vječno sja, a, ne čekaj, zar nije -10 sada u Hrvatskoj, a u Irskoj je ledenih plus 11 celzijevih stupnjeva. Uh. Ta grozna , grozna zemlja.
Hrvatima je negativa duševna hrana. Dođu oni tako u Irsku, koja cijeni i voli pozitivu, smijeh i zabavu. I živcira to Hrvate, jer to mora biti lažno. Nemoguće da su ljudi sretni! Sretni, pa tko je vidio sretnu odraslu osobu?! To ne postoji! Ako nisi proveo pola svog života osjećajući se kao luzer. Ako nisi zaspao po noći razmišljajući o promašenosti života i kako nepravedno dobivaš mrvice, pa onda nemaš pravo nazivati se Hrvatom! Ti si izdajica. Jer pravi Hrvat je odavno pognuo glavu, primio sve moguće udarce sa svih strana i nema mu druge nego pognuti glavu i biti mrzovoljan.
Osjećaj manje vrijednosti, osjećaj da moraš pripadati grupi i očekivanje tapšanja po ramenu, blizina mame i prijatelja iz osnovne, koji su ti možda odavno prestali biti prijatelji, samo si to zaboravio primijetiti. Ne, bez toga se ne može. I prosječan Hrvat se pobrine da osjećaj manje vrijednosti ponese sa sobom u stranu zemlju! Jer s čime bi inače hranio svoju dušu. U onim trenucima prije spavanja, dok razmišlja o promašenosti svog života! Jer, da, strana zemlja ga je odlično prihvatila, ali to mora da je lažno, to sigurno nije prava istina, nešto se skriva iza toga….
Ostatak članka pročitajte na blogu ‘Život u Dublinu’.
Datum objave: 10.01.2017.
