Autor: IKA/CroExpress
U organizaciji Hrvatske katoličke misije London u crkvi Presvetoga Srca predstavljena je 19. ožujka knjiga o bl. Alojziju Stepincu autora dr. Robina Harrisa, povjesničara, nekadašnjega savjetnika bivše britanske premijerke Margaret Thatcher, koji je svoj dom u Cornwallu na jugozapadu Velike Britanije zamijenio Zagrebom. U Zagrebu je nastalo njegovo povijesno djelo ‘Stepinac – His Life and Times’- ‘Stepinac – Njegov život i vrijeme’, knjiga o bl. Alojziju Stepincu na engleskom i hrvatskom jeziku.
‘Cilj je moje knjige od početka bio jasan – istražiti, razumjeti i opisati istinu. Odlučio sam prije nekoliko godina da ću pisati knjigu o Stepincu. Ali, uvijek je bio neki drugi zadatak koji se nametnuo kao važniji, hitniji, kao što je, primjerice, zarađivanje za kruh svagdašnji. Moji su me hrvatski prijatelji članovi HKM London, Krsto Cviić i Branko Franolić, nagovarali, ali sam tek poslije njihove smrti počeo smišljati pravi plan. U tom trenutku nisam još ništa znao o situaciji s kanonizacijom. Stepinac je već bio proglašen blaženim, i to je bilo sve. Tada mi je netko govorio o riječima kardinala Amata, sugerirajući da je drugo čudo već provjereno i da će kanonizacija uskoro uslijediti. Bio sam vrlo sretan, i kao vjernik i kao Stepinčev štovatelj. Kao autor sam bio malo manje sretan. Moram vam priznati da sam kao osoba borbena temperamenta, koja je dugi niz godina radila za jednu veliku ženu iznimne snage, svoju knjigu vidio kao odgovor na laži i nepravedne napade na kardinala Stepinca. Ističem, međutim, da je za mene kao povjesničara uvijek istina – dakle točnost i objektivnost – najvažnija. Nisam znao hoću li pronaći nešto neugodno o Stepincu. Svaki čovjek ima mane i slabosti. Ali sa Stepincem to nije problem – što ga više upoznaješ, više ga cijeniš’, naglasio je dr. Harris.
Istaknuo je kako se u njegovoj knjizi na 30 stranica može čitati o Stepinčevu angažmanu u pomaganju ustaškim i njemačkim žrtvama: ‘To je tek kratak opis stvarnih događanja i stvarnoga trenutka. Tek kratak opis stvarnosti. Primjerice, godine 1946. Kaptol je poslao sudu materijale (koji je sada u UDBA-inom Dosjeu Stepinac) s više od 200 stranica imena Židova i Srba za koje je Stepinac intervenirao. Možda najveći primjer Stepinčeve intervencije – i uopće najuspješniji – bio je onaj za djecu partizana, većinom Srba, poslije bitke na Kozari 1942. S Caritasom i s redovnicama, uz pomoć brojnih hrvatskih katoličkih obitelji, Stepinac je spasio oko sedam tisuća djece. Komunisti su za to znali za vrijeme suđenja Stepincu. Ali sve je bilo, kao i sve ostalo o Stepinčevim dobrotvornim akcijama tijekom rata, zatajeno, zataškano, skriveno. Zanimljivo je da u montiranom procesu tužitelj nije govorio o Židovima, ali jest, i to gotovo ekskluzivno, o Srbima. Nije to beznačajno. Svi su znali o dobrim odnosima Stepinca sa židovskom zajednicom i, posebno, s glavnim zagrebačkim rabinom Miroslavom Šalomom Freibergerom. Stepinac je opetovano intervenirao za progonjene Židove, i na kraju, za samog Freibergera. Nadbiskup je ponudio, kao što znamo iz knjige Esther Gitman, uzeti rabina i njegovu obitelju pod svoju zaštitu u Dvoru. Freiberger se, međutim, odlučio za deportaciju u Auschwitz zajedno s drugim Židovima.’ Dr. Harris istaknuo je kako vjeruje da je samo pitanje vremena kada će Stepinac biti ne samo hrvatski mučenik nego svetac cijele Katoličke Crkve, čiji je primjer hrabrosti, vjernosti, ustrajnosti, spremnosti davanja života za istinu može biti samo vrijedan nasljedovanja.
Voditelj HKM London fra Ljubomir Šimunović zahvalio je dr. Harrisu na ljubavi i zauzimanju za Hrvatsku još od doba Domovinskog rata, kao i trudu uloženom u pisanje dviju značajnih povijesnih knjiga o Hrvatskoj i Hrvatima, kako one o Dubrovniku, tako i ove o Stepincu. Na kraju je bila prigoda za postavljanje pitanja, a dr. Harris je rado potpisivao i primjerke knjige.
Datum objave: 20.03.2017.
