Toliko toga smo planirali za Božićne blagdane: susrete s dragima ovdje ili po svijetu, više vremena sa svojom obitelji, razna putovanja i vrijeme opuštenosti, obradovati nekoga našim malim ili velikim znakovima pažnje,…
No, po onoj staroj hrvatskoj poslovici da čovjek snuje, a Bog određuje, naše su se želje prilagodile, planovi stubokom promijenili.
Nije ovo Božić našeg dosadašnjeg načina proslave i življenja, zatvoreni smo u svoje svjetove, možda ljuti na svjetske moćnike ili one koji nedisciplinirano žive, nervozni zbog nečeg što se protivi našem unutarnjem doživljaju Božića.
Ne možemo normalno i kao do sada ni u crkvu, na omiljene polnoćke, pjevati sasvim opušteno i radosno Radujte se narodi, U se vrime godišta, Svim na zemlji…
Mnogo toga je drugačije, neobično, ograničavajuće, frustrirajuće, sa zebnjom i strahom za budućnost osobnu, obiteljsku, egzistencijalnu.
Možemo li sve pretvoriti u dobro?
Može li ovo biti milosno vrijeme da restartiramo svoje životne preokupacije i planove? Koliko doista ima Božjeg u dosadašnjim proslavama Božića?
Svodi li se sve na okićenost naših domova, prekrasne kolače, obiteljske susrete i ritualni odlazak na svetu misu?
Ako slavimo Otkupiteljev rođendan, nije li vrijeme da ponesemo sa sobom primjerene darove, da Njega obradujemo?
Naše neobično i neželjeno vrijeme koje živimo, iskoristimo za ponovno zaronjavanje u nutrinu naše duše i naših preokupacija. Neka naša tradicija ostane u našim planovima i željama, ali vratimo Boga u naše obitelji, u toplinu našega srca i naših zemaljskih preokupacija.
Božić bez Boga slave i ateisti, agnostici, inovjerci…
Nama kršćanima toplina Božića treba biti inspiracija da je Bog jednom došao te danas slavimo iz godine u godinu Njegove rođendane, sjećajući se božanske Utjelovljene ljubavi.
No, to nas ne smije dovesti u životnu memoriju da razmišljamo samo o onome što se dogodilo.
Bog nam je došao da nam pokaže svu svoju ljubav i brigu za našu sadašnjost, budućnost i vječnost.
I zato je božićno vrijeme posebno milosno vrijeme naše inspiracije da se upitamo i propitamo o danima koji su pred nama: je li Božić vrijeme kad JA trebam krenuti ususret Bogu i Njegovoj ljubavi?
U čemu susrećem Boga i Njegove milosne znakove? Možemo li naše muke, križeve, ograničenja, strahove,… pretvoriti u promjenu naših životnih preokupacija koje nas vode samouništenju?
Susret s novorođenim Isusom priprema je za konačni susret s uskrslim Kristom. Spremamo li se za njega?
Božić je na tom putu milost i poticaj. Iskoristimo ovo milosno vrijeme!
Čestit Božić!
Fra Zvonko Tolić, voditelj Hrvatske katoličke misije u Berlinu
Autor: CroExpress Datum objave: 24.12.2020.
