Autor: CroExpress/dw
Hrvatska je i prije korone bila kod Nijemaca jedna od omiljenih destinacija za ljetni godišnji odmor. Razvoj korona–krize ju je sada učinio atraktivnijom od nekih drugih zemalja u koje Nijemci inače rado odlaze.
“Juhuuuu!” napisao mi je moj prijatelj Michael u WhatsApp poruci koju mi je poslao okačivši na nju članak iz Spiegela u kojemu se navodi kako je Hrvatska odlučila bezuvjetno otvoriti svoje granice za turiste iz Njemačke, piše Dunja Dragojević za Deutsche Welle. Michael je, naime, prije nekoliko dana rezervirao apartman za svoju četveročlanu obitelj sredinom srpnja u Jelsi na Hvaru. Nakon savjetovanja sa mnom je odlučio odustati od traženja avionskih linija i karata te se prema Hvaru zaputiti automobilom.

Složio se sa mnom da je put dug, ali da mu takav način putovanja osigurava neovisnost o odlukama zrakoplovnih kompanija – a i mogućnost brzog i fleksibilnog reagiranja na razvoj situacije oko korone. Ja se, da vam pravo kažem, nisam bojala da bi se Michaelovi planovi, s obzirom na razvoj događaja oko korone i njome uvjetovanih restrikcija i u Hrvatskoj i u Njemačkoj, mogli izjaloviti. Mene je njegova poruka razveselila prije svega radi jedne druge osobe koju Michael ne poznaje – a skoro ni ja.

Iz Brazila preko Njemačke u Hrvatsku

Ta druga osoba je – Annette. Ali da bih vam objasnila zašto mi je baš Annette pala na pamet, moram se vratiti nekoliko mjeseci unatrag, u vrijeme kada je korona bila na vidiku, ali samo kao neki tamni oblak na horizontu koji nam daje naslutiti neku daleku oluju koja nas – kako smo vjerovali – neće zakačiti.

Tamo negdje početkom veljače mi se Annette javila s objašnjenjem da je dobila moj kontakt od naše zajedničke prijateljice iz Bonna jer želi kupiti teren uz more „na nekom od južnodalmatinskih otoka” i jer u tu svrhu želi dva tjedna otputovati na Korčulu i Mljet. Bila bi mi, napisala je, zahvalna za svaki savjet i svaku preporuku. U tom trenutku sam još bila uvjerena da Annette unatoč njezinom njemačkom imenu i prezimenu ima neku obiteljsku ili poslovnu vezu s Hrvatskom.

Bila sam u krivu. Njezina jedina veza s Hrvatskom su sjećanja na nekoliko ljetovanja na Hvaru i oko Krka tijekom kojih se njezina obitelj toliko zaljubila u hrvatsku obalu i sve na njoj da je odučila kupiti teren „na nekom od južnodalmatinskih otoka” i tamo izgraditi vikendicu za svoju obitelj. I kao svaki hrvatski gastarbajter – jednog dana, kada ode u mirovinu, možda tamo i živjeti.

Sama u izvidnicu

Nisam bila malo iznenađena tim planom, pogotovo kada sam u nizu razgovora koji su uslijedili saznala da Annette trenutno živi u Brazilu (!) gdje radi za njemačko veleposlanstvo. „Je li ti to meni kažeš da iz Brazila namjeravaš u ožujku, dakle, u predpredsezoni, potegnuti do Korčule i Mljeta?!” – pitala sam je u nevjerici. „Da”, odgovorila mi je bez natruhe kolebanja, „Idem sama u izvidnicu, a onda ćemo u lipnju svi na ljetovanje u Dalmaciju.”

Naravno da sam joj ja, kao deklarirana lokal patriotkinja, rekla da ja mislim kako je Korčula najljepši otok na svijetu i da nema boljeg načina za upoznati dušu otoka doli otići na njega u proljeće ili jesen, kada sve miriše i sve je onako kako stvarno jest. Prešutjela sam joj u tom prvom sondiranju njezinih želja da je graditi na otoku vrlo ambiciozan pothvat koji se, ako si „furešti” može vrlo lako pretvoriti u „mission impossible”. Iskreno, mislila sam da će se s tim zaključkom vratiti i sama nakon svoje izvidnice.

U Hrvatsku unatoč koroni

Opet sam bila u krivu. Annette se vratila iz svoje izvidnice u ožujku koju je naprasno prekinula i skratila korona, odlučnija nego ikada da sa svojom obitelji kupi teren u nekoj od korčulanskih uvala. Oduševila ju je, kaže, ljepota otoka, ljudi, atmosfera, boje i mirisi u proljeće.

Najmanje što sam mogla učiniti je, mislila sam dirnuta ovom ljubavlju strankinje prema mom otoku, ponuditi joj, iako se još nikada u životu nismo vidjele, da u lipnju provede svoj obiteljski odmor u našoj kući na Korčuli. Ona je moj prijedlog – na neviđeno – s oduševljenjem prihvatila.

A onda je došla korona i sve planove poremetila. Spriječila mene da otputujem u proljeće na moj otok i, kako sam vjerovala, Annette da 12. lipnja otputuje u Hrvatsku. Prije 10-ak dana sam joj, više reda-radi, poslala poruku u kojoj sam napisala da pretpostavljam kako je, s obzirom na okolnosti, odustala od svog plana da u lipnju provede odmor u Hrvatskoj.

I opet sam, treći put, bila u krivu. Dobila sam promptni odgovor da su im letovi doduše otkazani, ali da oni ipak misle krenuti prema Hrvatskoj – autom.

Eto, zato sam se sjetila Annette kada sam vidjela poruku moga prijatelja Michaela. I nakon svega ovoga sam počela vjerovati da netko tko je toliko ustrajan u svom oduševljenju ljepotom Hrvatske i uporan u želji da u njoj uživa, možda doista uspije ostvariti i svoj san da to čini s vlastite terase. Iako se bojim da bi Annettin entuzijazam koji nije uspjela ubiti korona, ako doista nađe teren kakav želi i krene u sređivanje papira, mogla ubiti hrvatska birokracija.

Datum objave: 01.06.2020.