Autor: CroExpress

Dok u prostorijama Javne vatrogasne postrojbe grada Zagreba u Savskoj 1 razgledavamo namještaj koji su vatrogasci sami izradili kako bi uštedjeli gradski novac, zapovjednik Siniša Jembrih pokazuje nam kacigu koja je sva izgorjela i crna. Objašnjava kako se vatrogasac koji je nosio tu kacigu suočio sa žestokim požarom, ali je, zbog odlične zaštite, ostao nepovrijeđen. Često, nažalost, nije tako. Brojni vatrogasci stradavali su tijekom operacija, a neki i smrtno. To je, pokazuju brojna istraživanja, za njihove kolege najveći stres.
Dok se u njegovu uredu diskretno čuje glazba s radija, Jembrih ističe kako kroz ruke zagrebačkih vatrogasaca godišnje prođe oko 150 mrtvih tijela, a toliko mrtvih u jednoj godini ne vide brojne vojne postrojbe tijekom cijelog svog radnog vijeka. Mnogi prizori su strašni, pogotovo ako netko strada u požaru ili u prometnoj nesreći. To neminovno izaziva stres i brojne psihološke probleme.
Mobitel poginulog dečka koji je uporno zvonio

Podatak da kroz njihove ruke godišnje prođe 150 preminulih osoba, što stradalih u požarima, prometnim nesrećama te ostalim tehničkim intervencijama, a među njima i stariji ljudi koji su umrli u svojim stanovima i za koje se danima nitko nije brinuo možda najbolje pokazuje kroz što sve prolaze zagrebački vatrogasci.
‘Ako baš moram izdvojiti nešto, onda je to nekoliko prometnih nesreća u kojima su nakon noćnih izlazaka stradale mlađe osobe. Nisu mi pri tomu bili najgori krv, dijelovi tijela, razni mirisi, nego zvonjava mobitela. Sad se naježim kad se sjetim jednog maglovitog jutra dok smo čekali istražnog suca i blijedo gledali u mobitel poginulog mladića koji je konstantno zvonio. Kad vidite da zovu zabrinuti roditelji onda shvatite koliko je sve to strašno. Odmah sam promijenio zvuk na svom mobitelu, jer me podsjećao na tu groznu tragediju. Vjerujte, kad nakon toga dođete doma izgrlite cijelu obitelj i zaboravite na ‘velike’ probleme koje imate…’
Godišnje izađu na između 3200 i 4000 intervencija

Zagrebački vatrogasci, dobrovoljci i profesionalci, odrade u prosjeku godišnje između 3200 i 4000 intervencija. Riječ je o gašenju požara u stambenim objektima i na automobilima, spašavanju ljudi stradalih u prometnim nesrećama ili nekim drugim incidentima. Otprilike polovica intervencija odnosi se na gašenje požara, dok je nemoguće nabrojiti što sve drugo rade vatrogasci.

Spašavaju ljude iz dizala, bunara, šahtova, rijeka, raznih rupa, interveniraju za poplava, prodora voda, incidenata s opasnim tvarima… Nema životinje koju nisu skidali s grana, nema dijelova tijela koji ljudima nisu zapinjali na svim mogućim i nemogućim mjestima, od stupova do drveća, spašavali su ljude iz prevrnutih automobila ili iz kola koja su visila nad provalijom. Intervenirali su izvlačeći ljude iz prevrnutih traktora, motokultivatora, kombajna, vidjeli su grozne nesreće na radnim mjestima.
Za vatrogasce su međutim najgore situacije u kojima stradaju djeca. Nedavno je jednom djetetu zapela noga u liftu i pri tome je teško stradao, ali se brzo oporavio pa ga je nakon nekog vremena, dok se igrao u parku, prepoznao vatrogasac koji ga je spasio. Ponekad jedino vatrogasci mogu skinuti prsten s ruke, razbiti lisice, a često interveniraju i kod samoubojstava. Bizaran je podatak da je broj transporta pretilih pacijenata koje treba dopremiti u bolnicu porastao za 100 posto jer liječnici i medicinski tehničari iz kola Hitne pomoći to ne mogu sami napraviti.



Članak u cjelosti pročitajte na telegram.hr



Datum objave: 18.09.2019.