PROČITAJ NAJNOVIJE VIJESTI IZ HRVATSKOG ISELJENIŠTVA

13.12.2019
tekst
tekst

Aktualno

DOAJEN MEĐU VETERANIMA 'Ako je crkva desetljećima bila faktor okupljanja naše dijaspore, onda je nogomet pod rednim brojem 2!'

Foto: Drago Sopta/HNS

Foto: Drago Sopta/HNS

Ante Pavlović jedan je od najistaknutijih i najdugovječnijih hrvatskih nogometnih djelatnika te je između ostalih nagrada dobitnik HNS-ovog Trofeja podmlatka, nacionalnog odlikovanja Red Danice Hrvatske, državne nagrade za sport Franjo Bučar i prestižnog Uefinog odlikovanja Smaragdni red časti.

Autor: Branko Stipković

Nije uopće upitno da je ključni inicijator suradnje s nogometnim klubovima Hrvata širom kontinenta i svijeta bio poznati funkcionar, sada 'doajen među veteranima' Ante Pavlović:

- Bilo je to prije gotovo pola stoljeća. Vrlo se veselim što ću biti na završnici u Sesvetama, premda mi zdravstveno stanje nije idealno – zvonkim i samo malo usporenim glasom govori Don Ante.

Sjeća se važne uvertire:

- Izniman je bio poticaj Dinama i karizmatskog direktora Otta Hofmanna. Naime, Otto je 1971. poveo Plave na prijateljsku reviju u Toronto. Gosti su pobijedili 1:0, divno se proveli u osobito dragom društvu, no povratak nije bio ugodan – dočekale su ih silne kritike političara, jedva se sve nekako smirilo.

Razumljivo da je u tim olovnim vremenima bilo nezgodno pohoditi klub u inozemstvu koji se zove Croatia i čuvar je hrvatskog identiteta.

- Ime je najčešće bilo takvo, Croatia, makar nije nedostajalo ni drugih, uključujući zavičajna. Ti klubovi nisu osnivani samo zbog nogometa, nego im je cilj bio i promicanje interesa matične domovine, razvijanje nacionalne svijesti, suprotstavljanje asimilaciji. Učinak potpun, to prije što su nizani zapaženi sportski rezultati.

Baca paralelu:
- Ako je crkva desetljećima bila faktor okupljanja naše dijaspore, onda je nogomet pod rednim brojem 2!

Pavlović dodaje:
- Naravno da nije bilo ni lako ni jednostavno. Bremenito i financijski s obzirom na to da su dotacije primala isključivo društva s YU-predznakom, svako drugo smatralo se 'opasnim'; ekspresno je etiketirano neprijateljskom emigracijom. Stoga smo bili prisiljeni pronalaziti pukotine u propisima.

Uvaženi sugovornik posve je siguran što je najveći uspjeh svih vremena bilo koje hrvatske institucije među iseljeništvom:

- Titula prvaka Američko-kanadske profesionalne lige Toronto Metros-Croatije 1976. godine! Tada joj ništa nije mogao ni prominentni Cosmos iz New Yorka, koji je suhim zlatom plaćao brazilsku zvijezdu Edsona Arantesa do Nascimenta Pelea. A famozni portugalski internacionalac Eusebio da Silva Ferreira našima je iz Bostona došao praktički besplatno, odbijajući nastavak u meksičkom Monterreyju. Zato što ih je simpatizirao, što je godinu ranije njegov rodni Mozambik zbacio vlast portugalskih kolonizatora. Kakav gospodin!

Pod hrvatskom trobojnicom u Torontu i Mississaugi od osnivanja Croatije 1956. igrali su brojni etablirani došljaci iz starog kraja: Filip Blašković, Zlatko Mesić, Ivan Lukačević, Ivica Grnja, Marijan Bradvić, Božo Bakota, Joško Gluić, Drago Vabec, Ante Ivković, Jerko Granić, Mladen Pralija, Aljoša Asanović, Ivan Žgela, Tonči Pirija… Pa Dinamovi juniori Stjepan Loparić, Damir Šutevski, Bruno Pilaš. Treniri su bili Ivan Oskar Jazbinšek, u šampionskoj povijesnoj sezoni Domagoj Kapetanović, Ivan Đalma Marković, Tonko Vukušić, Ivica Šangulin, Zlatko Haraminčić, Rudi Belin, Miroslav Buljan, Krešimir Ganjto…

- Ne zaboravimo australsku bazu, toliko Hrvata koji su nastupali i za tamošnju reprezentaciju. Pa kad je Australija na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988. pobijedila Jugoslaviju tiskovine Down Under raspalile su naslov Hrvatska-Jugoslavija 1:0 zbog čak sedmorice Hrvata u svojoj formaciji.

Ponosi se Ante što je kao direktor u Dinamo doveo Eddieja Krnčevića, bitnog čimbenika u senzacionalnoj rundi 1981./1982. Želi što u Maksimiru nisu isprva prepoznali izniman talent Josipa Šimunića kojeg je preporučio dok je bio 18-godišnjak.
- Uvijek je teže bilo Hrvatima u prekooceanskim zemljama jer daljina čini svoje, ovi iz Europe ipak su dosta bliže. Međutim, nikad nikoga nismo zanemarili kamoli napustili. Svjedoči o tome i aktualno SP koje se sjajno razvija. Postajući tradicija, koja će to ostati na radost svih.



Ante Pavlović
rođen je u Metkoviću 5. srpnja 1933. godine. U Zagrebu je diplomirao na rudarsko-geološko-naftnom odjelu Tehničkog fakulteta. Njegova natjecateljska nogometna karijera prekinuta je 1953. godine zbog ozljede, ali bio je to tek početak njegova uspona kao nogometnog djelatnika koji je ostavio dubok trag na hrvatskom nogometu.

Jedna je od najzaslužnijih osoba koje su uopće omogućile odigravanje povijesne utakmice hrvatske reprezentacije, odigrane protiv SAD-a, 17. listopada 1990.

Tijekom cijele nogometne karijere zadržao je predanost i ljubav prema radu s mlađim naraštajima.

Od 1962. obnašao je dužnost tajnika Saveza. Dao je veliki doprinos izgradnji sportske infrastrukture u Zagrebu, kao i razvoju malog i ženskog nogometa u Hrvatskoj. Utemeljio je brojna natjecanja, turnire i nagrade te razvijao odnose s Hrvatima u dijaspori.

Nakon dvadeset godina na mjestu tajnika Saveza, 1982. godine prešao je na poziciju upravnog direktora Dinama, s kojim je nakon 23 godine osvojio prvenstvo Jugoslavije.

Krajem osamdesetih obnašao je dužnost glavnog tajnika Nogometnog saveza Jugoslavije, gdje je ostao do 1991. godine. U to vrijeme dao je i značajan doprinos osamostaljenju Hrvatskog nogometnog saveza.

U Hrvatski nogometni savez vratio se 1992. godine na funkciju savjetnika. 1995. godine 10 mjeseci je bio vršitelj dužnosti glavnog tajnika Saveza, te član Izvršnog odbora 1995. i 1996. godine. Od 2013. godine je u zasluženoj mirovini.

28.06.2019.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Pogledaj sva izdanja

Preuzmi

© CroExpress 2019.