Autor: Z.S./Aljazeera
‘Starog BMW-a, kojeg sam kupio polovnog i držao ga u garaži od prošlog ljeta i posjete domovini, jer na posao, tamo u Njemačkoj, idem isključivo vlakom, a na tržnicu biciklom, dobro sam izglancao. Kupio sam nove ratkape i navlake za sjedišta, tako da sam ga ‘napucao’, pa izgleda kao nov. Žena i djeca su pokupovala hrpu majica, suknji, hlača, i još nekih drangulija na rasprodaji, pa su, po kćerkinom nagovoru, pobacali plastične vrećice od tih jeftinih trgovina, a kupljene stvari sve fino prepakirali u neke ukrasne i poskidali cijene, tako da se ne vidi koliko smo sve platili. Uzeli smo svu godišnju ušteđevinu, žena se malo uvalila i u crveno na kartici, pa smo prije dva tjedna došli ovdje na očevinu, da se kao odmorimo, a onda, da se vratimo praznih džepova.’
Ovako, moleći da mu ‘ime ne stave u novine’, jer ‘tko će živ rodbini pred oči’, svoju godišnju avanturu, zvanu ‘odmor u domovini’, za Aljazeeru dočarava Sarajlija koji je od 1994. živi u inozemstvu.
U Njemačkoj teško radi u jednoj tvornici, kao i njegova supruga, koja u dvije smjene sprema urede i riba tuđe kuhinje, kako bi školovao djecu i pomogao bar tri obitelji u Sarajevu.
‘Svakog mjeseca šaljemo u Bosnu novac, jer više od polovine rodbine je nezaposleno, a i ono malo što ih radi ili prima penziju, kao da ništa i ne primaju. Oni u nas gledaju kao u neke čarobnjake i ja im tu sliku ne smijem pokvariti. Nekad sam pokušao kazati kako teško radim, ali ovi moji kao da su gluhi, nikada to ne čuju. Oni misle da meni tamo u tuđini pečene kokoške padaju s neba. Ne nabijam nikom na nos, ali pomalo sam umoran od svega, od toga da sam postao bankomat iz kojeg se izvlači novac’, iskren je on.
Kaže da je njegova priča identična pričama tisuća drugih ljudi iz dijaspore.
‘Ima ih što su se snašli, pa dobro zarađuju, ali oni su mudriji, pametniji, ljeti idu na godišnji negdje u inozemstvo, a obilaze samo najužu rodbinu, pa nekako izbjegnu sve ovo’, zaključuje.
Datum objave: 04.08.2015.
