Autor: Doc. dr. sc. Goran Marić
(Predsjednk Tuđman odlikovao ga je za
doprinos hrvatskom gospodarstvu)
Nije li ljudski život najveća moguća vrijednost; nije li savršenstvo ljubavi spremnost dati ga za onoga koga ljubiš ili za ono što voliš? Nije li na tisuće Hrvata rođenih izvan Hrvatske, jednako kao i oni rođeni u njoj, dalo svoje živote boreći se za svoju najveću ljubav – Hrvatsku? Zar se zaboravilo koliko je Hrvata zbog nesretnih ratnih okolnosti i komunističkog terora moralo prisilno napuštati svoje domove i u inozemstvu patiti za Domovinom?
Zar se zaboravilo koliko je Hrvatima izvan Hrvatske uvijek bilo stalo do svog identiteta? Zar upravo nacionalni osjećaj nije najmoćniji izvor identiteta? Istodobno, i žal i patnja za Hrvatskom, i nevjerojatna ljubav prema njoj doveli su da taj nacionalni osjećaj postane neraskidivi dio njihova bića.
Zar se zaboravilo da su baš mnogi ‘Hrvati’ u Hrvatskoj za vrijeme bivše SFRJ svoju udobnost i društvene privilegije zadobivali najčešće gušenjem hrvatskih nacionalnih osjećaja? Mnogi kažu da se ljubav prema domovini ogleda u praktičnom odnosu prema njoj. Zar su Hrvati iz inozemstva pljačkali državne tvrtke i neplaćali poreze?
Zar su oni dobivali nezakonite menadžerske kredite? Zar su oni privatizirali neke banke za nula kuna? Zar oni zadužuju Hrvatsku uz stravične kamate? Zar su oni dužnosnici u sukobu interesa? Najmanje!!! Nastavlja se izgradnja političkog okružja u kojemu je status pojedinca u izravnoj korelaciji samo s razinom dodvoravanja i osobnom doprinosu stvaranja kulta ličnosti.
…živimo u društvu u kojemu i žrtve postaju krive, u kojemu i počinitelji zla postaju ugledni, u kojemu ni zlo nije tako loše… Živimo u stvarnosti koju politički (ne)moral reže na tri dijela. Istinu baca, jer ima vlastitu ideologiju; dobrotu stavlja u stranu jer politička dogma ima vlastiti moral, a ostatak zove ‘čistom ljepotom’ kojoj se beskrajno dive samo amoralne estete. I zar je to normalno, zar se tako voli Hrvatska?
Nažalost, s ljubavlju je samo stvorena!!!
Datum objave: 16.07.2014.
