Tri dana nakon pozitivnog nalaza na koronavirus “sve je imalo okus kartona”, prisjeća se 38-godišnja Elizabeth Medina, koja je na početku pandemije izgubila osjete okusa i mirisa. Godinu poslije, boji se da se oni nikada neće vratiti.
Razgovarala je s otorinolaringolozima i neurolozima, iskušavala mnoge nazalne sprejeve i dio je skupine pacijenata koje eksperimentalno liječe ribljim uljem.
Da bi stimulirala svoje osjete, stavlja goleme količine začina u svu hranu koju priprema, pije čaj s aromatičnim biljkama i redovno ‘njuši’ ogrlicu natopljenu esencijalnim uljima, no zasad je sve to uzalud.
Medina, savjetnica za profesionalnu orijentaciju u njujorškoj školi, kaže da je izgubila mnoge svakodnevne užitke, uključujući jedenje i kuhanje. Dodaje da mjesecima plače svakoga dana.
Ona je jedna od nemalog broja ljudi s dugotrajnom anosmijom, poremećajem koji je podcijenjena posljedica pandemije.
Većina onih koji su u pandemiji izgubili osjete okusa i mirisa oporave se ‘u tri do četiri tjedna’, kaže Valentina Parma, psihologinja sa Sveučilišta Temple u Philadelphiji.
No njih 10 do 15 posto mjesecima vuče tu posljedicu, dodala je Parma, znanstvenica na čelu skupine stručnjaka koja proučava taj problem.
Dugi Covid
Gubitak osjeta u pandemiji pogodio je oko deset milijuna ljudi u svijetu. Okus i miris često se smatraju manje važnim od vida i sluha i njihov se gubitak doživljava manje ozbiljnim od drugih posljedica dugog Covida.
Parma se s time ne slaže jer gubitak okusa i mirisa mogu odvesti u tjeskobu, pa čak i depresiju.
Poput ostalih anosmičara, Medina je utjehu i solidarnost pronašla u grupi za potporu koju je organizirala bolnica u blizini njezina doma.
Puno je takvih grupa na društvenim mrežama. Jedna od njih je britanska skupina AbScent, osnovana prije pandemije, ali je za njezina trajanja broj članova s 1500 skočio na više od 45.000, rekla je Chrissi Kelly, osnivačica, koja je i sama izgubila osjet mirisa nakon teže upale sinusa 2012. godine.
Najčešće pitanje koje postavljaju korisnici isto je ono koje progoni Medinu: ‘Hoće li se osjeti ikada vratiti?’ Parma kaže da je to teško predvidjeti.
Svakodnevne vježbe
Jedan od dobrih indikatora za to da su anosmičari na dobrome putu oporavka razvoj je parosmije – iskrivljenog osjeta mirisa. Primjerice, kad vam kava miriše kao smeće. To je znak da se receptori mirisa počinju oporavljati.
Nema lijeka za anosmiju, a jedina je terapijska preporuka da se dvaput dnevno njuše četiri različita mirisa. To daje rezultate u 30 posto slučajeva, kaže Parma, ali tek nakon tri do šest mjeseci redovite prakse.
Suočeni s neizvjesnošću, mnogi pacijenti uzdaju se u poruke o oporavku ostalih osoba koje se redovno javljaju na društvenim mrežama.
‘Prošlo je točno godinu otkako sam izgubila miris i okus i sad sam prilično dobro’, napisala je na stranici AbScenta Dominika Uhrakova, koja živi u engleskom Southamptonu.
‘Držite se, ne gubite nadu i želim vam svako dobro’, dodala je 26-godišnjakinja.
Autor: CroExpress, Hina Datum objave: 12.04.2021.
