Autor: Sandra Stanic Nexeus
Četrdeset i petero djece, Haićani po rođenju i podrijetlu, a omiljena im je pjesma ‘Sinoć sam pola kavane popio’. Zvuči neobično? Možda će vas iznenaditi i da ova djeca najviše vole jesti sarmu. Oni su siročad u najsiromašnijoj zemlji zapadne hemisfere, a spasila ih je hrvatska misija – Croatian Relief Services, Inc.
Emersonu je sedam godina i sam sebe zove Zapovjednik. Omiljeni junak mu je Batman, a želi biti vozač kamiona kad odraste. On je jedan od četrdeset i petero štićenika koji dijele istu sudbinu, krov i obitelj posljednjih pet godina u Dječjem Domu kardinala Stepinca u Port-au-Princeu, glavnom gradu ove najsiromašnije zemlje obje Amerike.
Misiju je osnovao velečasni Giordano Belanich, svećenik američke adrese i hrvatskog srca. Njemu je bilo dvanaest godina kad je njegova obitelj bila prisiljena napustiti komunističku Jugoslaviju. Velečasni Belanich nadgleda sirotište na Haitiju i vodi tri župe u New Jerseyu gdje je osnovao i hrvatsku zajednicu koja se također okuplja pod Stepinčevim imenom i zaštitom. Sirotište trenutno vode tri hrvatske redovnice iz Bosne i Hercegovine, sestre Liberija Filipović, Miriam Filipović i Ana Uložnik.
Štićenici u sirotištu su svi redom malodobni, u rasponu od najmlađeg Maxa, kojemu je 19 mjeseci do najstarije Naelle, kojoj je sedamnaest godina. Sva djeca idu u školu, imaju krov nad glavom i topli obrok. Ovdje se u obiteljskom okruženju slave dječji rođendani, praznici, i školski uspjesi, i što je najvažnije, oni rastu u ljubavi. Ali nije uvijek bilo tako.
Mjesecima nakon potresa 2010. roditelji ih mole da uzmu djecu
Većina djece u sirotište je stigla usred kaosa nakon potresa u siječnju 2010. Razaranje na Haitiju je bilo katastrofalnih razmjera zbog vrlo slabe infrastrukture i velike bijede uopće. Epicentar potresa bio je nedaleko glavnog grada, u Leoganu, gdje je većina objekata bila u potpunosti sravnjena sa zemljom.
Velečasni Gio sjeća se da su su u početku ljudi donosili djecu prekrivenu krvlju koja su plakala tihe i srceparajuće suze. Nitko nije htio spavati u kući u strahu od ponovnog udara, a tjednima nakon potresa neprestana podrhtavanja tla samo su produživala agoniju. Mjesecima i godinama nakon ove tragedije, Croatian Relief Services nastavio je misiju spašavanja djece. Često, obitelji dolaze i mole osoblje da uzmu djecu jer ih obitelj ne može hraniti.
Hrvatski utjecaj
Tri redovnice koje su došli služiti misiju u siječnju 2014. godine nastavile su tradiciju iz Domovine; uče djecu pjevati i moliti na hrvatskom jeziku. Hrvatski utjecaj započeo je s hrvatskim volonterima koji su služili misiju tri godine prije dolaska redovnica. Danas, sestre imaju planove da ‘sarmu’ uvrste u haićansku nacionalnu kuhinju. Ukrašavaju se pisanice s djecom za Uskrs, sestre im prenose tradiciju Svetog Nikole, Božića i ostalih blagdana. Djeca uživaju u hrvatskim igrama kao, primjerice, ‘Slijepi miš’, i svi se spuštaju u čučanj kad susjed Pajo razbije jaja na kraju ‘Ringe Ringe raja’. Prije spavanja mole ‘Anđele Čuvaru Mili’ na hrvatskom jeziku. Sestra Ana je kapetanica nogometne momčadi i u dresu predvodi djecu dok igraju nogomet u dvorištu. Ova djeca su obasuta ljubavlju.
Okruženi su najopasnijim četvrtima grada
Improvizacija je glavna valuta, ‘krpanje’ kad nema trajnog rješenja i snalažljivost su ključni u zemlji s milijun problema i nepostojećeg sustava. Noći su problematične jer je sirotište okruženo najsiromašnijim i najopasnijim četvrtima u Port-au-Princeu. Pucnji iz raznog oružja su svakodnevna buka. Otmice, pljačke i ubojstva su česte i nasilne. Čista voda je poput Svetog Grala, sirotište ima svoju vlastitu vodu i pročišćivač u dvorištu što znači da je u stalnoj opasnosti od novih napada i pljački.
Trenutno su napadi na vjerske zajednice glavna vijest na Haitiju. Sirotište je bilo meta više pokušaja razbojništva. U jednom incidentu ukraden je solarni panel za pročišćivač vode bez čega je sirotište privremeno bilo bez pristupa čistoj vodi u vrijeme epidemije kolere na otoku.
Svaki izlazak iz kuće zahtijeva posebne mjere opreza, gledanje preko ramena, mačete skrivene pod sjedalo automobila, policijske palice i velike sunčane naočale. Zatvoreni prozori vozila su nužni bez obzira na pasju vrućinu i temperature preko 40 Celzijevih stupnjeva, bez daška vjetra.
Kako dalje?
Potrebe sirotišta su i dalje ogromne, a sredstva ograničena. Planovi za budućnost uključuju projekt za izgradnju misijske kuće za posjetitelje čime bi ostvarili prvi korak prema samoodrživosti misije, koja je prijeko potrebna. Projekt se procjenjuje na 170.000 američkih dolara. Tu su i druge potrebe, primjerice, odvojena spavaonica za dječake s tuševima, kao i krov koji prokišnjava. Uz sve to; troškovi hrane, obrazovanja i medicinske njege trebaju biti ispunjeni svaki mjesec.
‘Reci ljudima koji nam pomažu da smo dobra djeca i da ćemo biti još bolji, jer da nije bilo za njih, mi nikada ne bi imali nikakve šanse. A pogledaj nas sada’, poručuje Nerlie (11).
Ukoliko niste, a želite biti dio hrvatske zajednice i pomoći siročadi kardinala Stepinca u Dječjem Domu na Haitiju, posjetite croatianreliefservices.org i pomozite donacijom, javite se mailom na croatianreliefservices@gmail.com ili pratite njihovu Facebook stranicu.
Datum objave: 12.05.2015.
