Priču o susretu sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Banićem podijelio je s nama Damir Lacković iz Jastrebarskog.
Sto puta sam se ‘upoznavao’ sa Bandićem…
Dolazio je na mnoga vatrogasna događanja, skupštine, natjecanja, vježbe gdje sam i ja bio… Već me znao po faci, ali imena se nije sjećao…
Nije bilo razloga da me pamti, pa je to razumljivo…
Bili smo na nekoj vatrogasnoj skupštini, sjedili zajedno i šapne mi on: ‘Aj mi reci kako da “pristojno” zbriüem odavde, jer večeras moram biti još na desetak ovakvih skupština.’ Odgovorim mu: Najlakše ovako: dignite se, pozdravite sve i na kraju ljudima obećajte nešto što ćete im dati…
Vatrogascima uvijek treba kombi… Ali morate ispuniti, jer ce vas zamrziti…
I stvarno se on digne, održi motivirajući govor i na kraju kaže: Idući put ću se dovesti do vas u vašem novom kombi vozilu! A sad žurim, moram još desetak kombija večeras obećati!
Dvoranom se prelomio urnebesni pljesak. I zaista je iduće godine ispunio obećanje.
Prepozna moju facu u gomili i priđe mi pa kaže: “Ne mogu se sjetiti imena, ali znam tko si!”
Nemam sa Bandićem nerašćišćenih računa.
On je vladao Zagrebom zato sto su ga takvog birali. I to je demokracija.
“De mortuis nil nisi bene; de vivis nil nisi verum.” – O mrtvima sve najbolje… Tako kaže latinska poslovica.
Nakon cara – car, nakon kralja kralj… A nakon Bandića? Bandić…
Autor: CroExpress Datum objave: 28.02.2021.
