Autor: Z.S./Jutarnji list
Shin Ayukawa (33), Japanac, koji živi u Zagrebu, prvi je put u našu zemlju došao 2007. godine na odmor. Kako kaže, uživao je u svakoj sekundi. Vratio se u Tokio i nastavio raditi kao bankar, ali nakon sedam godina rada osjetio je da je pravi trenutak za odlazak, priča za Jutarnji list.
– U Hrvatsku sam se doselio 2012. Odmah sam se posvetio učenju hrvatskog, a svo slobodno vrijeme koristio sam za pokretanje poslovanja jer to nije nešto što se može učiniti preko noći. Što je najbitnije, nisam želio biti čovjek koji u Hrvatskoj živi dugo, a ne zna niti riječ hrvatskog. U ovoj zemlji stekao sam brojne prijatelje, i Hrvate i strance. Druženje s hrvatskim prijateljima značajno mi je pomoglo u boljem razumijevanju društvenih specifičnosti u Hrvatskoj, ali i u ovom dijelu svijeta. Za prosječnog Japanca, kulturno okruženje jugoistočne Europe može biti egzotično, ali i kaotično. Imao sam i prije iskustava živeći izvan Japana, pa nisam doživio kulturni šok. Obrazovan sam u američkoj školi u Aziji, proživio sam tranzicijsko razdoblje tijekom velike ekonomske ekspanzije u Kini s obzirom da sam srednjoškolske dane proveo u Šangaju. Fakultet sam upisao u Japanu, a završio u Sjedinjenim Državama – kaže Ayukawa.
On je s partnerom otvorio japansku trgovinu. Kako kaže, zapošljavaju Hrvate i snažno promoviraju hrvatske kulturne vrijednosti Japancima.
– Također, puno sam putovao po Hrvatskoj kako bi upoznao i razumio njezinu kulturu, kuhinju i umjetnost. Posjetio sam neka tužna mjesta poput Vukovara i Jasenovca, jeo sam sjajnu hranu u Međimurju, uživao sam u srednjovjekovnim istarskim gradovima i na umjetničkom festivalu u Rovinju, pio sam espresso u Splitu i jeo žabe i jegulje u dolini Neretve. Obilazak Dubrovnika ili plivanje u u lijepom kristalno čistom moru fantastični su doživljaji. Prekrasni su mi i Lika te Gorski Kotar. Nije mi strano ni upoznavanje s predstavama zagrebačkih kazališta… Osjećam da ovdje provodim vrijeme na stvarno dobar način – kaže Japanac.
Što se biznisa tiče, teško je izbjeći birokraciju, nisku produktivnost i neprofesionalnost u mnogim životnim područjima, ali s tim se dobro nosi.
– Mnogi stranci će se složiti s mojim prethodnim tvrdnjama, osobito oni koji dolaze iz razvijenih zemalja. Često čujem da ovdašnji mediji zazivaju inozemne investitore, ali imam dojam da im Hrvatska ne pomaže dovoljno kako bi ih privukla. Države koje uspješno privlače strane investicije ulažu puno novca u poslovnu infrastrukturu kako bi ulagači mogli svoje poslove voditi glatko i s pozitivnim iskustvima. Nažalost, u Hrvatskoj su stvari prilično drugačije. Primjerice, ako imate sreće mogli biste dobiti popis s dokumentima koji su vam potrebni kako bi riješili neki administrativni problem, ali će vam na kraju vrlo vjerojatno nedostajati još neki dokument. To je vrlo neobično, pa se pitam koja je uopće svrha postojanja tih nepotpunih popisa. Tko na ovom svijetu želi uložiti svoj novac kako bi zauzvrat doživio takvo iskustvo?
Mnogi stranci koji su se zaljubili u ovu zemlje i njezine ljude, uključujući i mene, osjećaju se tužno kada Hrvatska gubi novac i poslove na račun susjednih zemalja. Sve u svemu, sada sam se prilično navikao na život ovdje i kada sam tu radim sve što rade i drugi Hrvati… Iskreno rečeno, takve stvari me čine čvršćim, svaki dan sam bogatiji za neko novo iskustvo. Na određeni način, Hrvatska me nikad ne prestaje zabavljati – zaključuje.
Datum objave: 21.04.2015.
