Autor: Zoran Paškov
Vlč. Ivica Komadina je delegat za hrvatske katolike u Njemačkoj i voditelj Hrvatskog dušobrižničkog ureda sa sjedištem u Frankfurtu. Na toj odgovornoj dužnosti naslijedio je dušobrižnika fra Josipa Bebića.
Koliko su mladi zainteresirani za uključivanjem u rad naših Hrvatskih katoličkih župa u Njemačkoj ?
– Daleko smo od toga da imamo na okupu sve naše mlade Hrvate koji žive ovdje u Njemačkoj. Imamo jedan dio njih a jedan dio smo sigurno već izbugili. Činjenica je da su se mnogi mladi Hrvati bolje integrirali u civilno društvo nego u Katoličku crkvu u Njemačkoj, ali tu također vidimo neke pomake i neke šanse kroz mlade ljude koji studiraju teologiju, govore dva jezika, te vjerujemo da će oni danas sutra biti u mogućnosti očuvati Hrvatske katoličke misije i onda kada ne bude dovoljno svećenika ili bar jedan dio toga identiteta prenijeti unutar jedne njemačke župe u kojima budu djelovali.
Više od 34. godine proveli ste u našim Hrvatskih katoličkim misijama u Njemačkoj, iza Vas je jedno veliko pastoralno iskustvo. Koliki je značaj naših misija među iseljeništvom i njemačkom mjesnom crkvom?
– Osobno imam dugogodišnje iskustvo u radu naših misija u Biskupiji Rottenburg -Stuttgart i sigurno je da ima puno pozitivnoga i dobroga u tom radu, kao i to da naša druga i treća generacija ima svoje želje i prohtjeve, koji se više ne mogu mjeriti sa onima koje je imala naša prva generacija. Vjerujem da smo i dalje sigurno potrebni našim mladima koji nas žele, naše mlade obitelji; mladi roditelji koji svoju djecu šalju na hrvatski vjeronauk; na pripremu za Prvu pričest i Sakramenat sv. Krizme, isto tako i u sklopu Hrvatskih dopunskih škola koje su u Baden-Württembergu na jeden poseban način dobro organizirane.
Ima puno mjesta gdje se u sklopu dopunske nastave održavaju i satovi vjeronauka na hrvatskom, i to također vidimo kao prednost jer tu imamo te mlade s kojima kasnije možemo pokrenuti ovakve stvari kao što je Festival folklora ili kao što su Smotre crkvenih pjevačkih zborova.
Kako danas organizacijski izgleda vaš Dušobrižnički ured?
– Što se osoblja tiče mi smo od početka ove godine malo zakinuti jer nam je jedno puno radno mjesto smanjeno na 20 posto. Sve je to u sklopu štednje i drugih aktivnosti koje se organiziraju i provode od strane njemačke crkve, a naš ured je direktno podložan njemačkoj Biskupskoj konferenciji, koja je naš poslodavac i koordinira naš rad, ne samo hrvatskog delegata nego i drugih delegata različitih nacija.
Svi se bar jednom godišnje sastanemo na jednom seminaru i razgovaramo po tim pitanjima. Iako je situacija od Biskupije do Biskupije u Njemačkoj različita, vidjet ćemo u kojem pravcu i mi svećenici možemo još intezivnije djelovati, jer smo sve stariji i sve je manje mogućnosti da naši biskupi i provincijali iz domovine pošalju nekog novog svećenika, zbog činjenica da se i kod nas osjeća nedostatak duhovnih zvanja.
Kakvi su vam planovi u narednom mandatu?
– Taj problem integracije, povezanosti i suradnje sa njemačkim mjesnim župama, želja je da se ne utopimo u te župe i procese, da se ne asimiliramo kao da nas nema nego jednostavno da damo jedan svoj puni doprinos bogatstvu unutar Katoličke crkve, dakle jedinstvu raznolikosti i u tome smislu mislimo i smatramo da je neophodno očuvati naš jezik i svoje liturgijske običaje i načine na koji su naši stariji obilježavali pojedine crkvene blagdane i postove, da taj dio nekako prenesemo na mlađe odnosno u sredine u kojima se krećemo unutar Katoličke crkve. To će biti i jedan od važnijih dijelova moga angažiranja.
Kakva je budućnost naših misija. Poznato je da neki najavljuju njihovo postepeno gašenje. Da li će se ono dogoditi i koga će sve takvi procesi obuhvatiti?
– Kroz novonastalu situaciju prestruktuiranja njemačkih župa u jedan sustav dušobrižničkih jedinica tako i prestruktuiranje stranih zajednica drugih materinjih jezika, zahvaljujući odredbama koje dolaze iz Biskupije, interes njemačke strane za naš rad, način pastoriziranja i liturgijskog angažiranja je porastao. U sklopu pojedinih sjednica imamo podjednaki broj predstavnika njemačkih župa i zajednica drugih materinjih jezika i na takvim se sjednicama onda može još bliže upoznati i predstavnike kako njemačkih crkvenih vijeća tako i naših pastoralnih vijeća. S time raste jedna vrsta međusobnog respekta.
Koliko god ima bojazni da ćemo se nekada utopiti, da ćemo nestati i da ćemo ići u onom pravcu u kojem su otišli Hrvati u Australiji, u Americi, mi imamo još jednu nadu i činjenicu da je Hrvatska bliže Njemačkoj. I svi naši putuju jednom godišnje doma na susrete sa svojom rodbinom a to na jedan način usporava asimilaciju. Imamo jednu zdravu integraciju koja će doprinijeti bogatsvu mjesne njemačke crkve u smislu obogaćenja različitih jezika i naroda u jednoj te istoj Katoličkoj crkvi i smatramo da nam je to dovoljno .
Datum objave: 03.07.2014.
