Na inicijativu veleposlanice Republike Hrvatske u Čileu, Mire Martinec, u srijedu, 27. siječnja je odano priznanje Andriji Rajeviću Bezmalinoviću, koji je više od 25 godina radio u tom diplomatskom predstavništvu.
Gospodin Rajević poznat je po tome što je cijeli život promicao interese Republike Hrvatske kao i hrvatske kulture u toj državi, gdje je bio i profesor na Universidad de Chile.
Dobio je odlikovanje Republike Hrvatske 2010. godine. Svečanosti su prisustvovali i gospodin Guillermo Mimica Cárcamo, predstavnik Udruge profesionalaca i poduzetnika hrvatskog podrijetla (CPEAC) i Tatiana Muñoz Mimiza, predstavnica hrvatskog društva „Estadio Croata“.
RAJEVIĆ BEZMALINOVIĆ, Andrija – profesor (Antofagasta, 25. 11. 1929). Roditelji: Toma i Marija. Supruga: Alicia Hidalgo. Djeca: Maria Luisa.
Njegovi roditelji – Toma Rajević Dragičević, sin Josipa i Olive, rođen 8. veljače 1900. u Supetru, i Marija Bezmalinović Bojanović (kći Andrije i Jakobine), rođena 28. ožujka 1899. u Nerežišćima – došli su u Čile u siječnju 1925. Upoznali su se na brodu i iskrcali u Antofagasti (kamo su stigli kroz Magallanov tjesnac).
Vjenčali su se 1926. u Antofagasti, gdje su se nastanili i bavili trgovinom. Krajem 1933, nakon muževe smrti, majka se sa četvero djece vratila na Brač (Supetar).
Andrija Rajević Bezmalinović završio je osnovnu školu u Supetru i srednju u Splitu. Studirao je u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu. Diplomirao je 1954. i stekao zvanje profesora hrvatskog jezika i književnosti i kratko vrijeme službovao u Ključu (Bosna i Hercegovina).
God. 1958. vratio se u Čile. Bio je profesor hrvatskog jezika u Centru za slavenske studije na Univ. de Chile. Posvetio se prvenstveno slavenskoj filologiji i objavio je nekoliko članaka iz svoje struke u znanstvenim časopisima. Objavio je knjigu Curso Básico de Idioma croataservio para hispanoablantes, Santiago, 1979. (Osnovni tečaj hrvatskosrpskog za govornike španjolskog jezika).
Preveo je na španjolski ove naslove, objavljene u Čileu: Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića (Santiago, 1985); Gorski vijenac Petra Petrovića Njegoša (Santiago, 1987); Šegrt Hlapić Ivane Brlić-Mažuranić (Santiago, 1989) i Priče iz davnine iste spisateljice (Santiago, 1992).
Istakao se u promidžbi hrvatske kulture, povijesti i civilizacije u hrvatskoj naseobini u Čileu, držeći predavanja i podučavajući hrvatski jezik.
Član je hrvatskih iseljeničkih društava u Santiagu, član uprave Čileansko-hrvatskog instituta za kulturu i urednik biltena Tamo Daleko.
Umirovljen je kao djelatnik Univ. de Chile, gdje je u posljednje vrijeme vodio međunarodnu razmjenu izdanja Filozofskog fakulteta. Danas je službenik u Hrvatskom veleposlanstvu u Santiagu.
(IZVADAK IZ KNJIGE “HRVATI U ČILEU – ŽIVOTOPISI”, DANE MATAIĆ PAVIČIĆ, ZAGREB, 1998.)
Autor: CroExpress Datum objave: 28.01.2021.
