Pao je grad. Pali su mnogi životi za slobodu. Hvala im za to. Ono najvrijednije su stavili na kocku i izgubili da bi drugi u miru živjeli.
Žrtva koje se, iskreno rečeno, mi sjetimo ovako jednom godišnje i na njoj zahvalimo. Oni pak koji su preživjeli, žive i dan danas svoje traume. Ipak, kao vjernici sigurno vjeruju da će njihova patnja i muka biti zapisana u knjizi života.
Mene pak danas zanima KAKO ŽIVE NAŠI NEPRIJATELJI?
Kako je živjeti sa saznanjem da si slobodno počinio mnoga zlodjela; zapalio kuće svojih poznanika, susjeda, onih koji su te smatrali prijateljem; kako je živjeti u obmani da ništa loše nisi učinio; kako je živjeti otupljene savjesti; kako je živjeti šuteći o masovnim grobnicima; kako je živjeti ovih dana kad svi dolaze u Vukovar pokloniti se žrtvama koje si ti mučio, ubijao, prognao; kako je živjeti u vječnoj laži koja će se rasplinuti kao sapunica pred Vječnom Istinom.
Kako je uopće živjeti pod teretom tolikog zla? To zasigurno nije život kakav smo pozvani živjeti.
Stoga, danas želim moliti za naše neprijatelje. Veća im kazna ne treba od takvog života u obmani i takvog bijednog srca, ma kolika blaga da su sebi zgrnuli na našoj patnji.
Ne nasjedajmo stoga na zasjede Sotone koji želi, posebice u ovim danima, i u našim srcima zasijati mržnju prema našim neprijateljima.
Slobodno srce u slobodnoj državi neka bude naša pobjeda.
Autor: CroExpress, s. Maja Ivković Datum objave: 18.11.2020.
