Autor: CroExpress
Je li Kanada raj na zemlji ili je se neopravdano uzdiže na tron? Pavao Jelović iz Kanade, ponukad našim tekstom o životu u ovoj zemlji, iznio je svoje razmišljanje o ovoj temi, usko vezanoj uz zapošljavanje useljenika. Iako, kako nam kaže g. Jelović, teško je ovakvu temu svesti na dvije novinarske kartice. U nastavku u cijelosti prenosimo njegovo iskustvo i stavove.
‘Svi znaju da u Kanadi ima bogatih Hrvata, ali ne znaju da ima i siromašnih’
‘S obzirom da sam donedavna često posjećivao Hrvatsku i u njoj ostajao od četiri do šest mjeseci, zbog toga sam znao češće razgovarati o životu i radu naših ljudi na ovom području. Odmah ću napomenuti da domovinski živalj više vjeruje takvima koji ovdašnje prilike predstavljaju u lijepom svjetlu, nego li onima koji ih opisuju onakvim kakve doista jesu. K tomu, mnogi domovinski Hrvati znaju da u Kanadi ima bogatih Hrvata, ali, čini mi se, ne znaju da ih ima i siromašnih.
A istina je da ima solidan broj ljudi koji su lijepo uspjeli, kao i takvih koji nisu. Ti koji su uspjeh ostvarili, ostvarili su ga najčešće kupovinom i preprodajom nekretnina, te osnivanjem i vođenjem vlastitih firmi. No istini za volju, nisu svi sposobni za trgovinu, a niti za poduzetništvo.
Kad već govorim o trgovini, pogledajte: Znalo se događati da je netko kupio nekakvu kuću ili građevinski prostor za stotinjak tisuća dolara, a za kratko vrijeme vrijednost im je skočila na dvjesto ili tristo tisuća. Sad si zamislite, ako je netko kupio pet, šest, deset kuća u dobro vrijeme i u dobro ih vrijeme prodao, eto gdje je i kako je zaradio velik novac. Bilo je takvih koji su se usrećili, no i oni koji su propali jer su kupovali kuće ili placeve kad im je cijena bila visoka, a prodavali ih kad im je bila niska. Mnogi su ih morali prodati samo da podmire dugovanje banki. Oni koji ih nisu uspjeli prodati, banka im ih je uzela. Kad se ovdje, eto, nije nitko sjetio osnovati ‘Živi zid’. Dok je o rezultatu uspješnosti ponajviše odlučivao tajming, za uspjeh u poduzetništvu je ipak trebalo imati više odlika. O tome vam neću, jer i sami znate koje bi to mogle biti.
Najbolje su plaćeni građevinari, ali…
Eh sad, sad ću prijeći na one koje Gospod nije podario sposobnošću ni za trgovinu ni za poduzetništvo. Među tim mnoštvom su ogromne razlike u primanjima, a ona isključivo ovise o njihovim profesijama. Sigurno je da su osobe s fakultetskom spremom bolje plaćene od zanatlija i fizičkih radnika. Međutim, kako ovdje pretežito uspijevaju potonji, rječju-dvije ću vas upoznati sa prilikama koje ih susreću. Vidite, vrlo je važno s kakvim zanatom je čovjek pristigao ovdje. Najpohvalnije su plaćeni neki zanati građevinske struke. Ali sad treba imati na umu da mnoštvo građevinskih poslova diktiraju vremenske prilike, radi čega su vrlo često povremenog karaktera. Također je potrebno istaknuti da se pridošlice koje posjeduju dobar zanat kao i znanje engleskog jezika lakše, brže i bolje prilagođavaju i snalaze u ovdašnjoj sredini.
Na 3000 dolara plaće porez četiri puta veći nego na tri puta manju plaću
Nadalje, što god su nekome veća primanja veći mu je i postotak oporezivanja. Dok, recimo, netko tko zarađuje $1000.00 mjesečno, plaća 10% poreza onaj tko zarađuje tri tisuće, plaća 40%.
Sad pazite ovo: ako muž i supruga zarade neto četiri tisuće, što je sasvim solidno za fizičke radnike u mojoj provinciji, a kad plate $1200.00 za stanarinu u koju su uključene i režije za hranu potroše $1000.00 do $1200.00, od plaće im ostane $1600.00 do $1800.00. Ako su na kredit kupili auto, hajde nek je on $300.00, moraju pribrojiti cca $300.00 za osiguranje i gorivo. Ukoliko hoće nekada izaći u restoran na večeru ili barem na kavu treba im dvjesto, tristo dolara, ako je jedno od njih pušač, kutija cigareta je deset do četrnaest dolara, pa za odjeću i za piće potroše koji dolar, eto sad izvolite izračunati koliko mogu uštedjeti.
A što ako bračni par ima dvoje ili više djece? U tom slučaju jedno od njih mora raditi part time job (dodatni posao). Suprugama, zbog male djece, bolje je biti na socijalnom nego raditi. Moja je supruga naprimjer, doduše to je bilo davno, radila za sedam dolara na sat, a osobu koja nam je čuvala djecu smo plaćali šest dolara. I, supruga je radila samo dotle dok ne bi stekla uvjete za nadoknadu za nezaposlene, a onda to već nekako napravi s vlasnikom firme da je otpusti kao višak radnika kako bi mogla primati spomenutu nadoknadu.
Prestao pušiti i računao na uštedu, no…
Navest ću vam još jedan primjer: Prije četiri godine sam otplatio kuću. Kredit je bio šesto dolara mjesečno. Nekako u isto vrijeme prestao sam i pušiti, a pušio sam nenormalno puno. S obzirom da sam pušio duhan, trošio sam za nj manje novca nego bih ga trošio da sam kupovao cigarete. Uglavnom , oko četiristo dolara mi je bio mjesečni izdatak za duhan. I, kao što rekoh, da sam se riješio kredita i prestao pušiti, upravo radi toga smo i ja i supruga računali da ćemo moći uštedjeti nešto novca. Ali šipak, prevarili smo se. Jer država je to tako lijepo organizirala da ako ti malo novca pretekne, ona te navede na to da ga potrošiš. Vrlo često na nepotrebne stvari. Jer kad čovjek vidi u nekome izlogu nekakvu stvar koja je ispod cijene, trebala mu ona ili ne trebala, kupi je. I dobro, ne bi to bilo toliko loše da kupi jednu takvu stvar, ali ako ih kupi više, nema ni govora o štednji.
Bračni parovi koji zarade više nego što sam naveo, oboje imaju svatko svoje vozilo, koja su nadasve novija i skuplja, stanuju u većim i boljim stanovima, ljepše se oblače, itd.
Nije, računam, za zanemariti ni ovo: Ako je radno vrijeme u nekoj firmi osam sati to znači da se sedam i pol sati radi. Zabušavanje ne dolazi obzir. Prije nekoliko dana sam prolazio pored nekog gradilišta na kojem je radilo desetak ljudi, a temperatura je bila blizu -40°C. Ugođaj za popi*dit!
Dakle, iz svega što vam rekoh uočljivo je da Kanada nije raj na zemlji, ali u svakom slučaju prilike su u njoj bolje nego li su u Hrvatskoj. Opet, kako komu. Živjeli mi i sa štovanjem!
Datum objave: 12.03.2015.
