Autor: Antun Babić
U Hrvatskoj je potrebna jedna potpuno nova paradigma u odnosima između hrvatske države na svim razinama i hrvatskog iseljeništva diljem svijeta. Hrvatskoj nije potrebno njezino iseljeništvo da bi se Hrvatska razvila u gospodarsku i vojnu silu, poput Kine i Indije. No, s druge strane, nema nikakve dvojbe da je Hrvatskoj vrlo potrebno njezino iseljeništvo da bi se Hrvatska izvukla iz današnje sve opasnije gospodarske, političke, demografske, duhovne i moralne krize. Politika prema iseljeništvu ne smije biti samo kozmetički privjesak u nekim institucijama, ona mora postati vrlo važan sastavni dio mainstream politike u Hrvatskoj.
U tom kontekstu, postavljam pitanje Predsjedniku Republike Hrvatske: – Gospodine Predsjedniče, zašto u ove četiri godine niste pronašli za potrebno da si nađete stručnog i sposobnog savjetnika za hrvatsko iseljeništvo, u kojem živi druga polovica hrvatskog naroda? Hrvati iseljeništvu, a posebno visoko obrazovan i utjecajan drugi, treći i četvrti naraštaj, najbolji su hrvatski strateški partner i najbolju veleposlanici Hrvatske u svijetu.
Predsjednik Josipović ima svjetnika za vanjsku politiku, Dejana Jovića, koji živi u Londonu i koji mu daje savjete koji nisu uvijek u interesu hrvatskog naroda i Republike Hrvatske. Ako uistinu želi pomoći Republici Hrvatskoj da se počne izvlačiti iz ovog katastrofalnog gospodarskog stanja, te ako iskreno želi postati predsjednik svih Hrvata, pa i svih hrvatskih građana, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, onda je nužno da mu politika prema hrvatskom iseljeništvu bude jednako važna kao i vanjska politika. –
Datum objave: 27.06.2014.
