Australija, Libanon, Njemačka, Nepal, Švicarska… U Karin su došli sa svih krajeva svijeta i svi su dobrodošli, kažu domaći.
U Karinu prava kozmopolitska sredina – Libanonac Isham iz Dubaija, Egipćanin Emad koji je oženio Riječanku, imaju i susjeda iz Irana, kojem dolazi prijatelj iz Kambodže.
Tu su i Nijemci koji su u mirovini mir pronašli uz Karinsko more, mlade Njemice koje žive s mališanima, Englezi, Šveđani, Talijani, Francuzi, Nizozemci… Ima ih sa svih strana, Carlo, Joseph, Hainz, Uwe, Lisa, Cheryl… U mjestu u kojem zimi živi otprilike 700 stotina ljudi, gotovo svaki deseti – stranac.
Uz Karinsko more postoje dva Karina, Gornji i Donji, a dijeli ih Rijeka Karišnica.
Himalaju zamijenila Velebitom
Konobarica u konobi Dalmacija dvasetpetogodišnja Bindu Tiwari iz Nepala u Gornji Karin došla je raditi, no… “Možda i ja ovdje ostanem zauvijek, sviđa mi se Karin, lijepo je mjesto za život, mirno, tiho”, kazala je za Večernji list.
“Četvero iz Nepala nas je došlo raditi u Karin, preko agencije. Preko dana radimo, navečer se družimo, ljeti odemo na plažu. Zašto Hrvatska? – Zbog novca, naravno. U Nepalu sam radila kao novinarka, na lokalnom radiju. No, u zemlji su prosječne plaće, preračunate iz naših rupija, oko 1000 kuna. 1 kuna je otprilike 18 rupija. Pa sam radila kao konobarica, to je u Nepalu veća plaća. A ovdje, mogu zaraditi više. I dio novca šaljem obitelji u Nepal”, ispričala je.
Ona je tu zbog novca. Ostali nisu. Svi sugovornici su – doselili. Zauvijek. Vjerojatno…
Nijemac došao jednom i ostao, vjerojatno zauvijek
Michael Luzak, 63-godišnji Nijemac iz Mindena, odnosno Karina kako kaže, živi tu već 10 godina. U mirovini je.
“Došao sam u Karin sasvim slučajno. Njega nećete naći na turističkim kartama. Uvijek se spominju Dubrovnik, Istra, Zadar… No, ne i Karin. Jednog ljeta, pozvao me prijatelj Reiner, da dođem na tjedan dana kod njega na vikendicu tu kraj Maslenice. Nikad se više nisam vratio kući…”
“Iznajmio sam jedan apartman, nije veći od 50 metara četvornih, i u njemu živim već deset godina. U Njemačkoj imam dvije kuće, ali ljepše mi je ovdje. Kupam se, uživam, vozim na motorima, imam ih tri u garaži, sve oldtimeri – Kawasaki, Suzuki i miljenik BMW R60 iz 1984. godine”, kaže Michael.
Što se tiče susjeda, kaže ovaj Nijemac – pomažu si. “Ako treba, pomoći ću im i pivo popit, haha! Držimo se skupa, uskačemo ako što treba, a navečer se družimo ili ovdje u Dalmaciji, ili u kafiću Way, ili Boleru ili Kod Ivana. Drugih nema… “
I Njemica Lisa, tu živi sa sinom. Došla je kao odgajateljica u rehabilitacijski centar koji vodi udruga DHP da pomaže mladima, a zatim i – doselila za stalno.
“Sin je mlad, ljepše mi je, sigurnije za dijete…”, kaže.
Svoje sugrađane domaćini zovu nadimcima… Švabo, Švicarac, Talijan, Egipćanin…
A o tom Švicarcu su novinaru Večernjeg otkrili i priču….
“On kuću ima u Šušnjarima. Imao je dva srčana udara. Čovjek živio pod stresom cijeli život, ima dvije tvornice u Švicarskoj. I došao ovdje slučajno te nakon nekoliko dana već osjetio promjene. Zrak je fenomenalan u Karinu, miješa se morski i planinski. I javio sinovima: “Brinite se o tvornicama, ja ostajem u Karinu”…
Nekima raj, nekima…
I nisu ovi Nijemci, Nepalci i Švicarac jedini stranci u Karinu. Ima ih iz Londona, daleke Australije, Libanona… Domaćini kažu: “Tko će ga znati… Nama je ovo vukojebina, a njima raj. Prihvaćamo svakog!”.
Autor: CroExpress Datum objave: 10.11.2020.
