Razgovarao: Rade Lukić
Edo Mičić dirigirao je orkestrima i ansamblima u Pragu, Beču, Grazu, Klagenfurtu, Leipzigu, Budapesti, Ljubljani, Solunu, Dubrovniku, Splitu, Zadru i Zagrebu. Suosnivač je i umjetnički ravnatelj ansambla Zeitfluss Graz i komornog orkestra Camerata Mitropa. U Grazu je studirao orkestralno dirigiranje u klasi Milana Horvata i Martina Turnowskog, na Sveučilištu za glazbu i dramske umjetnosti. Sudjelovao je na majstorskim tečajevima u Weimaru (klasa Heinz Roegner) i Beču (klasa Bruno Weil).
Gospodine Mičiću, recite nam nekoliko riječi o sebi, o Vašem radu?
Rođen sam u Zadru, gdje sam završio osnovno i srednje školovanje. U zadarskoj glazbenoj školi ‘Blagoje Bersa’ učio sam svirati klarinet i klavir te glazbenu teoriju. Već u to vrijeme sam bio član pjevačkog zbora, vodio sam ansambl gradskog zbora ‘Petar Zoranić’, i svirao u jednom rock bendu.
Kako se zvao taj rock bend?
Naš rock bend se prvotno zvao ‘Atlantski poremećaj’, a potom ‘Raskorak’, što s obzirom na ekonomsku situaciju, ondašnju ali i današnju, ima itekako smisla. To su, naravno, određene implikacije na onodobne društveno-političke prilike. U Zadru sam, dakle, dobio osnovno glazbeno obrazovanje, i to jako dobro, koje mi je puno pomoglo u godinama koje su slijedile.
Recite nam nešto o Vašem glazbenom putu, znamo da ste počeli u Zadru, a završili u Austriji, odnosno u Grazu.
Nakon Zadra sam najprije otišao u Zagreb, tu sam upisao Muzičku akademiju, Odjel za glazbenu kulturu. Zagreb je bio vrlo važna postaja u mom glazbenom razvitku, jer je Zadar u glazbenom smislu ipak bio provincija u odnosu na Zagreb. U Zagrebu sam imao priliku svaki dan posjećivati razne koncerte, dramske predstave, a nakon par godina sam se i sam prihvatio vođenja zbora koji se zvao ‘Slovenski dom’. To je naime zbor Slovenaca u Zagrebu s kojim sam javno nastupao u Hrvatskoj i Sloveniiji. Još kao apsolvent sam radio i počeo predavati na dvije škole u Zagrebu. Tu sam također vodio zborove, te predavao glazbenu kulturu. Upravo tada se i pojavio taj neizlječivi dirigentski virus, tako da sam se pod svaku cijenu htio baviti dirigiranjem. Nakon diplome u Zagrebu, otišao sam na studij dirigiranja u Graz.
Kako to da ste došli baš u Graz?
Zato jer je tada u Grazu predavao maestro Milan Horvat, dirigent velike međunarodne reputacije, učenik velikog hrvatskog dirigenta Lovre pl. Matačića. Došao sam u Graz sasvim izgubljen, bez znanja njemačkog, međutim, tu se na ispitu stvorila izvrsna atmosfera u kojoj me maestro Milan Horv’t pitao na engleskom koji mi je materinski jezik, a kad sam odgovorio da je to hrvatski, ‘pustio“ je svoj poznati široki osmjeh, a komisiji je moje odgovore preveo s hrvatskog na njemački. To je bilo 1989. god.
Gosp. Horvat Vas je dakle prepoznao kao budućeg perspektivnog glazbenika?
On je bio taj koji je odlučio da će me primiti u njegovu klasu na ondašnjoj Visokoj školi koja je danas Sveučilište za glazbu i dramske umjetnosti. To je najviša glazbena institucija na njemačkom govornom području.
Došli ste u Austriju bez ikakve podrške?
Da, u Zagrebu sam ipak imao pomoć obitelji, ali u Austriji sam doživio, što u Jugoslaviji nikada nisam mogao – jer je moj otac jedno vrijeme imao adresu u zatvoru Lepoglava kao politički nepodoban (po onoj biblijskoj: očevi su jeli kiselo grožđe, a sinovima trne zubi), a to je da sam nakon 6 semestara studija u Grazu dobio stipendiju od Saveznog ministarstva za obrazovanje i kulturu Republike Austrije koja je bila dostatna kako bih mogao normalno živjeti. Iza toga sam dobio još nekoliko stipendija, moram naglasiti bez ikakvih intervencija, koje su mi omogućile da školovanje privedem kraju.
U Grazu sam 1994. diplomirao. Onda se nametnulo pitanje, kako dalje, jer je u našoj branši već tada zavladala tolika prezasićenost, pa su iz tog razloga slobodna mjesta u opernim kućama i na fakultetima postala rijetkost. Međutim, imao sam sreću što sam već prije diplome imao nastupe u Grazu i Klagenfurtu koji su bili zapaženi. Tako sam npr. morao u najkraćem roku pripremiti partituru za opernu produkciju u Klagenfurtu, za koju nije postajao klavirski izvadak. Režiser te opere me nazvao 36 sati prije početka same probe, jer su svi operni korepetitori u Klagenfurtu odbili to raditi, s obzirom jer je teško, zapravo skoro nemoguće za nekoga koji nije studirao dirigiranje čitati normalnu klasičnu partituru, a kamoli ovu koja datira iz kasnih 30-ih godina dvadesetog stoljeća: dakle, to nije bilo potpuno suvremeno djelo, ali na tragu suvremenih zbivanja toga vremena.
Od ovih 36 sati kojih sam imao za pripremu, proveo sam 20 sati za klavirom, i tako došao potpuno spreman u Klagenfurt. Uspio sam čitav projekt odraditi s izvođačima, tako da sam odmah poslije toga dobio poziv za sljedeći projekt, te mi je već kao apsolventu dobro krenulo. Poslije sam ovaj projekt iz Klagenfurta dirigirao i u Grazu, a kolege na Sveučilištu su to zapazile i bez mojeg znanja se rodila ideja da me se primi na Sveučilište kao voditelja ansambla za suvremenu glazbu, pa sam počeo raditi već nekoliko mjeseci nakon diplome kao asistent na Sveučilištu za glazbu i dramske umjetnosti u Grazu.
Možete li nam reći čime se trenutno bavite, odnosno možete li nam nešto reći o Vašem razvoju posljednjih desetak godina?
Na početku sam se prije svega bavio organizacijom i dirigiranjem koncerata sa studentima. Uz to, malo po malo, došli su i angažmani, naravno prije svega iz Graza, ali već 1995., kad je još uvijek bio rat u Hrvatskoj, nastupio sam u Zadru s komornim orkestrom na Glazbenim večerima u Sv. Donatu. Koncert je zaista bio uspješan, tako da sam već tada bio pozvan za sljedeću, 1996. godinu, kada je koncert bio još uspješniji. Drago mi je bilo da su mi poklonili povjerenje baš u rodnom gradu, što je inače rijetkost. Poslije toga su slijedili angažmani prije svega u Grazu s ansamblima, zatim u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku. Pored angažmana s Praškim simfoničarima, jedan od najdražih mi je svakako bio egzotični angažman u Teheranu 1998. godine, nakon čega sam postao gost-dirigent Teheranskog simfonijskog orkestra.
Živeći u srednjoj Europi imamo predodžbu da je skoro nemoguće u Teheranu izvoditi glazbena djela koja su aktualna u Europi. Je li to predrasuda?
Jeste. Ja sam tamo izvodio pored standardnog repertoara čak i suvremenu glazbu, ali i europsku sakralnu glazbu, kao Schubertovu misu u G-duru. Tamo sam zaista izvodio dosta široki glazbeni repertoar, bez ikakvih prepreka. Iza toga su me u Grazu kolege zamolile da budem umjetnički voditelj novo utemeljenog ansambla za suvremenu glazbu Zeitfluss – Tijek vremena, i do danas sam šef dirigent tog ansambla. Prije par godina sam zamoljen da budem voditelj, odnosno šef dirigent komornog orkestra Camerata Mitropa.
U međuvremenu sam opet dirigirao u Zagrebu, Dubrovniku,a u Zadru sam čak postavio dvije komorne opere, u kojima sam bio i režiser. Nastupao sam na festivalima, kao npr. Musikprotokoll i Steirischer Herbst u Grazu, u Zagrebu na Muzičkom bienallu, u Zadru čak četiri puta na Glazbenim večerima u Sv. Donatu, zatim u Cavtatu na Epidaurus festivalu, a u Linzu povodom Godine glavnog europskog grada kulture. U Bruxellesu sam nastupio s mojim ansamblom Zeitfluss, a u Madarskoj s mađarskim orkestrom. Radio sam u Poljskoj i Češkoj, naravno i u Njemačkoj – Leipzig, München i Bremen, a također i u Francuskoj i u BiH.
Mogu li se usporediti glazbene scene u Hrvatskoj i Austriji, odnosno gdje su sličnosti, a gdje razlike?
Glazbene scene u Hrvatskoj i Austriji vrlo su slične, s obzirom da su korijeni zajednički, jer smo živjeli u jednoj državi. Tu prije svega mislim na Hrvatsku od 19. stoljeća nadalje, u vrijeme kada je srednjoeuropski utjecaj bio izrazito jak, poglavito na sjevernu Hrvatsku, dok je na južnu Hrvatsku utjecala i Italija. Tako je danas hrvatska glazbena kultura sastavni dio srednjoeuropske kulturne baštine, mada se u međuvremenu, slijedom političkih događaja, dijelom udaljila od te scene. Pa ipak su današnji hrvatski glazbenici dobro obrazovani; veliki dio njih je studirao u Austriji i drugim europskim glazbenim centrima. Mnogi su ostali, a neki su se vratili ili povremeno se vraćaju u domovinu, uostalom to se odnosi i na mene.
Može li se definirati pojam suvremene glazbe? Spada li tu i taj tzv. istočnjački trend koji je u Hrvatsku izravno dopro iz Srbije i BiH i koji se proširio pogotovo među mlađim ljudima?
Preširoki je spektar da bi se mogao definirati pojam suvremene glazbe, jer ipak se razvijao iz jedne velike, ogromne tradicije. Što se tiče istočnjačkog trenda, mislim da je to ipak druga tema koja govori i o promjenjivosti mentaliteta naroda i zapravo o padu vrijednosti koje su nekada slovile za važne, prije svega se radi o padu kvalitete općeg obrazovanja i opće kulture, ne samo u Hrvatskoj, već i šire.
Primjećujemo, u posljednje ste vrijeme koncentrirani na suvremenu glazbu?
Da, slijedom okolnosti počeo sam raditi na Odjelu za dirigiranje i kompoziciju Sveučilišta u Grazu, najprije kao asistent. Tu sam upoznao nevjerovatno živu literaturu koju izvodim s velikim žarom, što znači da sam na kraju zavolio i suvremenu glazbu, a istovremeno ne zapostvljajući prvotnu ljubav prema tzv. standardnoj klasičnoj glazbi. Naprotiv, na svojim standardnim koncertima pokušavam uvijek ubaciti neko suvremeno djelo i mogu reći da je takav koncept vrlo uspješan.
Pa ipak, moram napomenuti da mnogi glazbenici, a tu ubrajam i moje kolege, danas nisu u stanju čitati notni zapis nekog suvremenog djela na odgovarajući način, što je zapravo jako čudno, budući bi svi mi voljeli ono najnovije, kao npr. auta i kompjutore itd., ali suvremenu glazbu bi najrađe bacili u neki zapećak, a što je apsurd protiv kojeg se uporno borim već 15-ak godina, dakle otkad sam aktivan na koncertnom podiju. I da zaključim, suvremena glazba ima itekako svoje mjesto u standardnom koncertnom repertoaru, naravno ako je izvedena na profesionalni, dakle angažirani način; kao takva ona uvijek djeluje na publiku upravo onako kako djeluje i tzv. standardni klasični repertoar.
Koju vrstu publike privlači suvremena glazba?
Više mlađu, prije svega obrazovanu publiku, koja je znatiželjna i nema nikakvih predrasuda. Suvremena glazba je trend koji djeluje na određeni, možda uži krug ljudi, ali to je oduvijek bilo tako. Sve ono što je općenito suvremeno, dakako teže pronalazi svoje mjesto u jednom dobrano konzervativnom društvu. u kojem mi ipak živimo. Suvremenom umjetnošću ne može se doći do bogatstva, to je zapravo nešto što dolazi iz opsesije, zapravo iz ljubavi prema umjetnosti.
Što možete reći u svezi potencijalnog angažmana u domovini?
Meni je zapravo najljepše i najdraže koncertirati u domovini, bez obzira gdje to bilo. Oduvijek su me inspirirali, takvi koncerti su zaista bili uspješni. Radujem se narednoj suradnji, pa su tako u tijeku razgovori s Muzičkim bienallom u Zagrebu, gdje ću najvjerovatnije sudjelovati s mojim ansamblom Zeitfluss iz Graza, s kojim sam već prije pola godine gostovao u dvorani Lisinski u Zagrebu.
Vi ste izvodili i djela predsjednika Republike Hrvatske?
Da, izvodili smo u Grazu i Zagrebu Musicam psalite našeg kompozitora, aktualnog predsjednika dr. Ive Josipovića, komad koji je dosta dobro primljen u Austriji, ali i u Zagrebu gdje ga svi manje-više poznaju. Druga važna suradnja s Hrvatskom odvija se u mom rodnom Zadru, gdje radim sa Sveučilištem na projektu snimanja nosača zvuka s djelima zadarskih kompozitora iz 19. stoljeća. Radi se o skladateljima koji su poznati gotovo samo muzikološkom krugu. Dinamika snimanja ovoga projekta ovisi prije svega o sredstvima koja će donirati Grad Zadar i Ministarstvo kulture RH.
Vaša suradnja s matičnom domovinom uključuje i mogućnost gostovanja u hrvatskoj dijaspori. Poznato je da hrvatska dijaspora u Njemačkoj broji nekoliko stotina tisuća iseljenih Hrvata. Jeste li spremni odazvati se pozivu hrvatskih zajednica na njemačkom govornom području?
Naravno da bih se kao i svaki drugi hrvatski glazbenik vrlo rado odazvao takvom jednom pozivu. A posebno bi mi bilo drago, čak bi i na tome inzistirao, izvoditi djela hrvatskih autora. Naime, u Hrvatskoj postoji ne samo suvremena, već i cijeli niz djela klasične hrvatske glazbe koja su gotovo nepoznata. Neka od tih djela imaju doista visoku estetsku vrijednost i smatram da bi ih trebalo dostojno predstaviti.
Koji je Vaš credo u glazbenom radu?
Prije svega služiti notnom zapisu na najvjerniji mogući način, u tome biti pošten i ne pasti ispod razine ljudskog dostojanstva, kad su u pitanju određeni angažmani.
Sad jedno opće pitanje – kako gledate na stanje u Hrvatskoj?
Izuzetno je kompleksno i dificilno stanje i to manje-više na svim poljima, uključujući tu obrazovanje i umjetnost, obzirom da je Hrvatska mlada i politički neiskusna država, tako da će još jedno vrijeme potrajati da se politički pozicionira u svijetu, ali duboko vjerujem u Hrvatsku, uvijek jesam i uvijek ću vjerovati u nju. Hrvati i svi koji žive u Hrvatskoj moraju sami doći do nekih spoznaja, jer promjene do kojih će doći u zemlji, ne ovise uvijek i isključivo o vanjskom čimbeniku.
Jeste li razmišljali o povratku u Hrvatsku?
S obzirom da Graz ima vrlo povoljan zemljopisni položaj, meni je Hrvatska takoreći na dlanu i provodim dosta vremena, skoro pola godine u Hrvatskoj, točnije u Zadru. Ja sam zapravo veliki ‘bezobraznik’ – sjedim na dvije stolice, vrlo dobre stolice. To je ipak velika privilegija, zar ne?
Recite nam što možete, na osnovi Vašeg bogatog iskustva, preporučiti mladim umjetnicima, dirigentima koji žele ostvariti karijeru?
Ono, što im mora biti misao vodilja u njihovom glazbenom životu, to je bezgranična ljubav prema glazbenoj umjetnosti. Savjetovao bih im da se strpe, da ne padaju na modne trendove, jer iza ‘lijepe’ vanjštine ne stoji ono što je važno za umjetnost, odnosno pored nadarenosti, potreban je dugotrajni rad i iskustvo.
Želite li, kao glazbenik, poručiti još nešto čitateljima našeg prvog lista na njemačkom govornom području koji se zahvaljujući internet izdanju u međuvremenu čita i u Hrvatskoj?
Jako mi je dragoda se takva ideja ostvarila i da se hrvatske novine izdaju i u inozemstvu. Čitao sam CroExpress na internetu i mislim da je baš onakav kakvog ga naši iseljenici trebaju, jer donosi osnovne vijesti iz domovine, ali i ono što interesira naše ljude na njemačkom govornom području. Želim Vašem cijenjenom listu da tako dalje djeluje i da uključi još više naše umjetnike i intelektualce koji rade i žive na njemačkom govornom području. Maestro, hvala na razgovoru.
Datum objave: 27.06.2014.
